Nova Istra

323 Miroslav MEĐIMOREC KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI ljudsku pobjedu nad raznim ideologijama i njenim bezbrojnim oblicima zla. Snovi Istaknuo bih još jednu temu, još jedan lajtmotiv ovoga romana – snove. Oni su izraz onoga podsvjesnog, intuitivnog tijeka Jakine svijesti. Kroz snove se Jaki predskazuju i najavljuju, naslućuju tragični događaji koji pogađaju njezinu obitelj – bratova smrt, čudesno spasenje oca i muževa sudbina. Ženska intuicija obrana je i alarm koji je stalno drži budnom pred opasnošću za nju i njene najmilije. Skidanje lanaca Ovaj je roman svojevrsno metaforično „skidanje lanaca“ straha, šutnje i potiskivanja u zaborav užasnih stvari koje su se događale u strahotnom dvadesetom stoljeću, otkrivanje užasa i zločina o kojima se šutjelo pred drugima, pred obitelji, posebice pred djecom, tako ih se čuvalo od opasnosti i posljedica za izgovorenu istinu. Jaka upoznaje, dijeli s kćeri Marijom iskustvo i istinu o prijetnjama, pritisku i nepravdi, a Marija kao mlada darovita spisateljica pretače to iskustvo u poeziju i prozu, u stvaralačku književnu istinu i snažnu izražajnost koja na neizravan način mora do- taknuti i njezine čitatelje. Prenošenjem istine s generacije na generaciju, povijesne, ali prije svega umjetničke, način je na koji se mogu pobijediti krivotvorine, neistine, laži. To spisateljica ovim romanom i čini. Vrijeme koje stoji Osjećaj „vremena koje stoji“, u kojem je pravi život okamenjen ideološkim dogmama i prisilama, u kojemu zapravo nema onoga pravog, svakodnevnog života, slobod- nog i radosnog odnosa među ljudima, ljubavi i sreće među mladićem i djevojkom, ženom i muškarcem, roditeljima i djecom, među ljudima, to je vrijeme u kojem vla- da zloduh Partije, politike, ideologije, bezdušnosti i bezosjećajnosti, oni prožimaju središte ovoga romana. Nevenka Nekić – na početku arkadijskom idiličnošću, na kraju trpkim, ali sretnim završetkom – pobjeđuje statičnost, umrtvljenost života u koji su uronjeni Jaka i njezini suputnici kroz vrijeme. Nakon Jakina djetinjstva i snažnog protoka vremena, središnji dio romana zbiva se u „zaleđenom vremenu, u vremenu koje stoji“ i tek je moćna Jakina snaga metafora za snagu života koja uvijek pobjeđuje, na kraju nahrupljuje i navješćuje svijetlu, bolju i obećavajuću budućnost.