Nova Istra

324 KRITIČKI PRISTUPI I OSVRTI Miroslav MEĐIMOREC Narod Vjera u narod još je jedan važan motiv ovoga romana, vjera u njegovu snagu, u moć preživljavanja i obnavljanja, u nadvladavanje svih, pa i onih najvećih opasnosti – prijetnji istrebljenjem, biološkim zatorom. Narod u svome pamćenju, u svojim naj- boljim nasljednim osobinama, u svojoj tradiciji, kulturi, vjeri, jeziku ima sredstva za obranu, pa i u najtežim okolnostima – čak i onda kad nema oružja ni državu da ga brani, kad mu ostaje samo njegova gola koža, dobrota pojedinaca, Katolička crkva i vjera u Svemogućega Boga. U dobru književnom djelu zrcali se vrijeme u kojemu nastaje, u njemu se zrcale ili naslućuju sve povijesne, političke, gospodarske, psihološke, kulturne, emotivne, visokovrijedne, ali i profane odlike vremena u kojemu je stvoreno. U našoj hrvatskoj književnosti malo je književnih djela u kojima se istinski odražava istinita, dubinska stvarnost stoljeća koje je za nama. Stvarnost, povijest proteklih stotinu godina, zamr- šena, zapletena bolna istina o tome vremenu rijetko su bili cilj književnoga stvaranja hrvatskih književnika. Pojedinačna ljudska sudbina, ljudska priča prepuna osjećaja i ljepote jedini je istinit, nepatvoren, od ideologije nekontroliran objekt žudnje za pisanjem. Kroz umjetnički snažno opisane pojedinačne ljudske sudbine otkrivamo i čuvamo istinu o vremenu u kojemu smo živjeli. A ono je bilo tragično, krvavo, vođe- no politikom koja je potiskivala, kažnjavala, zabranjivala istinu. Još je malo hrvatskih knjiga u kojima se otkriva sva složenost vremena, premalo je hrvatskih književnika koji budućim čitateljima, našim potomcima otkrivaju pravu sliku vremena koje smo preživjeli. Jedna je od tih spisateljica Nevenka Nekić, čiji su romani uvijek nepa- tvorena i književno snažna slika vremena, povijesti, prepuna boli i radosti, ljepote i ruga, dobra i zla, i u konačnici uvijek oda životu, čovjeku, njegovoj snazi, nadi i vjeri. Njezina su književna djela svojevrsno „skidanje lanaca“ sa svih oblika nasilja i prisile nad čovjekom, njegovom željom za ljudskim životom, za nevinošću djetinjstva, za ljubavlju, vjerom u dobro i lijepo. Jaka je zadnja u nizu knjiga koje otvaraju vrata u taj većini nepoznat, neispričan i zatajen svijet; moramo ga poznavati kako bismo živjeli ljudski ponosno i sretno. Spisateljici Nevenki Nekić hvala na tome. Miroslav Međimorec, Zagreb