Nova Istra

311 Neven SESARDIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU iznimno znatiželjan i inteligentan čovjek koji je „uvi- jek imao svoje mišljenje“ i mijenjao ga je samo ako su mu za to bili predočeni uvjerljivi razlozi. Bit njegove naravi bila je „da ne popušta pred bogovima, koji god bili“. Za Šprljana je Berto rekao da bi njegovo ime „trebalo biti zapisano zlatnim slovima među borci- ma za slobodu na hrvatskom tlu“. Ali, koliko mogu prosuditi, i više od šezdeset godina nakon Šprljanove smrti nema o njemu značajnijeg zapisa, ni zlatnim, a ni običnim slovima. Osim Bertovih riječi, dakako, koje su tog živopisnog i jedinstvenog čovjeka spasile od potpunog zaborava. Berto je bio osoba iznimno otvorenog duha, nikada puki rob autoriteta i uvijek siguran u vlastitu pamet, ali izgleda da je u njegovu potpunom oslobađanju od vjernosti Partiji golemu i ključnu ulogu odigrao impuls koji je dobio upravo od Šprljana. Prekrasan je primjer koji Berto navodi u svojoj knjizi kako je Gušte Šprljan u jednoj diskusiji ostao u ma- njini i kako je dvojici drugova koji su protiv njega citirali klasike marksizma odgovorio: „Znam da ste vi formalno u pravu jer vi imate na svojoj strani Marxa i Engelsa, a ja imam samo Guštu!“. Kakav ironičan i duhovit način da se ukaže na to da ni većina ni autoritet klasika marksizma ne bi trebali biti presudni u diskusiji, nego samo i jedino argumenti. I kad pomislite da ste tu lekciju iz kritičkog mišljenja pedesetih godina mogli naučiti od upravitelja Srednje partijske škole u Zagrebu! Uskoro Berto dobiva poziv da postane novinar u tadašnjem partijskom tjedniku Naprijed . I doista, on se priključuje skupini novinara u tom listu koji, ohrabreni tadašnjim Đilasovim člancima u Borbi , nastoje otvoriti prostor za slobodu tiska i ne ustručavaju se testirati granice tolerancije jugoslavenskog komunističkog režima. U jednom trenutku uredništvo traži dopuštenje od partijskih vođa da Naprijed iz- baci iz svog impresuma informaciju kako je riječ o glasilu CK KPH i da se ukloni parola „Proleteri svih zemalja, ujedinite se!“. Nekim divnim čudom oba su zahtjeva prihvaćena i Naprijed odjednom postaje jedina tiskovina koja u to vrijeme nije bila ni glasilo Partije ni Socijalističkog Saveza. Novinarski elan raste, a Naprijed sigurnim i brzim koracima ide prema ponoru. U posljednjoj fazi Berto u studenom 1953. objavljuje članak pod naslovom„Novo i staro u izbornoj borbi“, u kojem se zalaže za slobodno kandidiranje ljudi na izbori- ma, neovisno o Partiji i Socijalističkom Savezu. Kao da to već nije dovoljno radikal- no, u siječnju 1954. izlazi i Šprljanov tekst u kojem on sugerira da je Komunistička Izd. Matice hrvatske, Rijeka, 1992.