Nova Istra

300 STUDIJE, OGLEDI I ZAPISCI Maja PROFACA pri kojima se medijski posredovane predstave u sve većoj mjeri integriraju u osobne „arhive slika“, kako ih naziva Belting, pružajući utjecajne sadržaje intuiciji i poima- nju stvarnosti. Kritika Gilberta Duranda da je Barthes degradirao mit 17 kada piše o drugotnom semiološkom sustavu pogrešna je u tom smislu što previđa intencio- nalnu, višestruku prerađenost i osiromašenost značenja kojima se služe kulturne i medijske poruke suvremenog društva. Tu razliku dobro objašnjava Franco Crespi, pišući o razlici dvaju oblika konstituiranja značenja mita i logosa u vidu suprotstav- ljanja obilja simboličkih slika interpretativno bogatih i raznolikih racionalnom dis- kursu koji ograničava ovu raznolikost koherentnim, jednoznačnijim predočavanjem stvarnosti. 18 Suprotno tome, moderno shvaćanje mita više se odnosi na „apsolutizi- rajuće ideološke forme u službi logike dominacije koje su upravo zbog svoje jedno- dimenzionalnosti potpuno oprečne mitu u pravom smislu.“ 19 Zato bi Durandovu kritiku degradacije slike i predodžbe prije valjalo promatrati u kontekstu njegova razumijevanja imaginacije i njezinih struktura kao one koja ima primat nad racio- nalnošću, s obzirom na to da se, između ostalog, i znanstveni sustav uvijek temelji na nekom sustavu predočavanja. Imaginarno za Duranda čine figurativne strukture grupirane u konstelacije 20 , „skupovi slika i veza među slikama koji tvore mišljeni kapital homo sapiensa.“ Pri- tom je imaginarno takva organizirajuća dinamika umreženih slika koja oscilira iz- među poriva subjekata i prilagođavanja društvenoj sredini, pri čemu se u takvim interakcijama formiraju „kompleksi kulture.“ S druge strane, kompleks kao tvorevi- nu kulture ne možemo promatrati izvan određenog društvenog i vremenskog kon- teksta, a imaginacija pojedinca nije samo pod utjecajem tipa njegova karaktera, već i događaja, okolnosti i vremena, pa i ideološkog pritiska ili, kako ga autor još naziva, pedagogije vladajućih slika i simbola koje mogu izazvati i revolt. Tako razumljeno mitsko mišljenje, vratimo li se Barthesu i Durandu, ne može se stoga svesti na jed- noznačan jezik znanosti jer ga, kao mnoštvo i naslage umreženih slika opterećenih afektivnim značenjem, prijevod u znanstveni diskurs osiromašuje. Sedimentacijom kolektivnih predodžbi kao aspektom kulture koji može oblikovati kako samorazu- mijevanje pojedine zajednice, tako i stvaranje predodžbi o drugima bavi se imagolo- gija, koja proučava književne predodžbe u kojima se očituju ideološki mehanizmi i vrijednosti pojedine kulture. Daniel-Henri Pageaux tako piše o riječima u književ- 17 Gilbert Durand, Antropološke strukture imaginarnog , Zagreb: Biblioteka August Cesarec, 1991., str. 357. 18 Franco Crespi, Sociologija kulture , Zagreb: Politička kultura, 2006., str. 87. 19 Isto, str. 88. 20 Isto, str. 16 i 23.