Nova Istra

271 Božica ZOKO STUDIJE, OGLEDI I ZAPISCI MOLIM SRDAČAN OPROŠTAJ! Netko će reći da odviše idemo u širinu, dubinu, što li. Ne. Tu smo gdje jesmo. Slijeva na stolu nam je kutijica-kovčežić sačinjen od triju knjižica, koje je objavio Zvonimir Bartolić u dobi kad možemo reći da se hrvatske knjige ipak lakše nahode i da nisu posve zatrte , što kao razlog svom objavku i općenito književnom poduzeću i pot- hvatu u uvodu navodi sama Katarina književnica, ali i dalje stoji riječ našega pošto- vanog profesora, akademika Josipa Bratulića – da se dobre knjige teško objavljuju. Možda ni ovo što mi pišemo neće tako lako prijeći u časopis, a kamoli u knjigu. Pri- like su takve, čovjek ne bi nikada ništa napisao ako bi ovisio samo o tome. Jedna je od knjižica pretisak, jedna transkript s rječnikom i jedna posvetna Bartolićeva pod na- slovom Majka Katarina , s podnaslovom Biografski i književno-povijesni kolaž o Ani Katarini Frankopan-Zrinski . Taj triptih, kako ga dodatno podnaslovljuje Bartolić, objavljen u nakladi Matice hrvatske, „Zrinskog“ te Nacionalne i sveučilišne knjiž- nice, pokriva razdoblje od 1661.! – do 2005. i bez krzmanja možemo reći učinile se te tri knjižice vrijednima otkupa za vlastitu knjižnicu. Podjednakog su obujma i nije čudo što je nakladnik i autor negdje na nekom od sajmova u Europi dobio neku prestižnu nagradu za opremu. A sadržaj je još i danas primjeren molitvenim satima, časoslovu i, usudimo se reći, djeluje kudikamo uvjerljivije nego mnogi molitvenici koji su se stoljećima sve do danas iza njega objavljivali i širili među narodom, i bez kojih sve donedavno nije bilo domaćinstva i kućanstva, barem ovdje u Slavoniji gdje na različitim smotrama tradicijske kulture djevojke i snaše u takozvanom sprema- nju , većinom povezanom s liturgijskim dobom godine i tome prikladnom bojom, ruhom i uresom, obvezatno u ruci drže molitvenike svojih baka. Jasno je da se iz njih puno manje moli nego što se voli pokazati s njima. Mi, pak, više volimo moliti nego pokazivati se, makar je i to – lijepo i dobro, ako je istinito! I osobno u istu svrhu čuvamo Psaltir Šimuna Kožičića Benje i tako živim održavamo svoju svezu s jezikom prvih otisnuća i s glagoljicom naučenom na studiju kroatistike. U Za- grebu postoji i društvo podupiratelja glagoljanja. Nikola Bonifačić Rožin, iz Punta na otoku Krku, etnolog i književnik koji je svoj dnevnik vodio na glagoljici, bio je nemalo iznenađen našim oduševljenjem glagoljaškim načinom pjevanja – računao je da u Slavoniji nema uporišta za to. A prevario se. Obližnje selo Gundinci – svoje je ime dobilo upravo nakon dolaska jednoga popa glagoljaša na župu, i to ovaj put nije nama tako draga pučka etimologija, i pritom se sačuvao izraz gagulati – tako da se njihova ženska udruga diči nazivom – Gagulanke , a u mom selu doseljenici iz Bosne nose prezime Gagulić. Prežici ako nisu pretičci, ali su ipak trag. Na čijem je tragu bila Ana Katarina? Njezina knjižica pisana je latiničkom grafijom još uvi- jek bez dijakritičkih znakova, ali već dosta čitko, ljepšim slogom i masnijom bojom