Nova Istra

270 STUDIJE, OGLEDI I ZAPISCI Božica ZOKO na djelu vjera koja je naučavala – ono što reče Remarque – sunce se uvijek iznova rađa. Tako je u starom Egiptu svaki dan bio USKRS. Uskrs noću raskomadanog Ozirisova tijela. Uz pomoć njegove božanske supruge Izide. Točnije, Ptah-Soker- Oziris i Izida-Hator te ključna uloga njihova sina Horusa i njegova iščupanog oka koje otima od Seta i svojem ocu Ozirisu vraća vid i život. Kome još sve nije jasno – objasnimo – svijet još uvijek danuje i noćuje, gleda vrijeme kroz svoje efemeride – noćce i dneve. Sav svijet. S tim što na polovima gledamo u bijele noći i borealne zore. Zašto ne bismo primijenili pučko korijenodubstvo, ta mi i jesmo uvijek iznova stečen puk, i zaključili da mi Hrvati-Horoati potječemo od egipatskog Horusa, a Horoatia jednako tako? Gdje god se noća i sviće – sve je to Horoatska, Ozirisova i Izidina domaja. Stari Egipćani jesu naučili dane svoje brojiti, ali su svejedno svaku noć ulazili u nikada dokraja izvjesnu bitku za novi dan. Rusima je, pak, svaka nedje- lja – voskresenje , a nama jednom godišnje svane uskrsna zora. A rukom vukovarskog Svetog Bone može se pisati – ono gore, ono dolje, ono lijevo, ono desno, ono ispred i ono unazad. To znači svirati glasovir šesteroručno, Indijci tu ne bi štedjeli, bilo bi ih mnogo, mnogo više, a Egipćani su sve zrake svoga boga Sunca RA prikazivali svaku s po jednom ručicom – pravoslavci slave majku Božju Trojeručicu, zaštitnicu i slavu pesnika , kako navodi Biljana Petrović uz svoju podijeljenu i pozlaćenu ikonu diljem facebooka – kako bismo taj još jedan u nizu dokaza židovskog nenadmašnog trgovačkog umijeća rekli hrvatski ‒ (bez)obrazna knjiga ili knjiga bezobraznica. Za- što – bez?! Zato što je naše lice ipak, uza svu na dvojstvu zasnovanu umreženost i premreženost te slikotvornost, barem četverodimenzionalno! Dakle, ne samo da tertium jest datur , nego takozvana TREĆA SREĆA istoznačnica jest za ubrojivu i neubrojivu – četvrtu beskonačnost. Vidimo to po Svetoj Trojici ili SvetomTrojstvu! Nemojte se čuditi, na dobrom smo horoatskom tragu – Horoati su oduvijek voljeli prevoditi sve na – na – horoatski! I imati sve – i službu i družbu, i konja i sokola, i psa i mačku, i jato i stado, i tičku i tačku, a nadasve točku i točak! Eto, što dadosmo svijetu izgnanom iz raja – koji po Miltonu bje kockast, a đavao Evu navede da sve zaokruži – tako sve do danas imamo još jedan, po Mrkonjiću Zvonimiru, izum bes- kraja – UGLATU KUGLU! Toliko toga ima u svaki dan iznova rođenom suncu, sve novija i novija svjetlost – o, ne vjerujte pismoznancima znanstvenim koji kažu da se sunce samo gasi – to je tek poluistina jer, ponovimo, sunce se svaki dan iznova rađa! I toliko u njem ima zraka i zračica koliko na svijetu ima dobrota i zala, dobro- tica i zloćica (ova riječ dospje nam od nenadmašnog prevodioca Ise Velikanovića!). A Salvatore Quasimodo ipak bira samo jednu i reče da nas svaki dan – probode! I već je noć. Dan prvi! Hoće li biti i posljednji?