Nova Istra

264 STUDIJE, OGLEDI I ZAPISCI Božica ZOKO oštroumjem i veličinom svoje namisli i svoga poduzeća, koje će biti tim sjajnije i veličan- stvenije, ako nadje oko sebe mužkaraca, koji znadu shvatiti ćut i misli uzhićene žene, te umjedu krepko podpomoći prirodjenu slabost fizičnu, sa svojom narodnom jakošću. I u Slavena bijaše žena velikih umom, uplivom i radnjom. Bijaše njih i u Hrvata, a jedna izmedju posljednjih bijaše Frankopanka-Zrinska... – piše u svom uvodu Životopisne crtice Ivan Kukuljević Sakcinski u Viencu iz pretprošlog stoljeća i nastavlja: – Čini se, kao da njeka tajna ruka, koja ravna sudbom pojedinih ljudi, porodica i naroda, htjela u toj gospodji sjediniti sve, što ženu čini velikom i nesretnom. Po svom rodu pripadaše plemenu, kojemu se početak gubi u najdavnijoj prošlosti hrvatske povijesti. Tako naš Kukuljević Sakcinski, znamenit po svom progovoru u saboru pod geslom: – U Hr- vatskoj Hrvatom hrvatski govoriti! – počinje životopis koji je izlazio u nastavcima. Možda je i ovo što mi pišemo tek jedan od – nastavaka, a uzvik-usklik iz pod- naslova na tragu je ushićenja što ga on pripisuje ženi koja djeluje tjerana vlastitom silom . Davno je već onda Šižgorić u Šibeniku napisao bio Slavu žensku , a mi joj ovdje tražimo razlog i svrhu – ono – nikad dosta! – koje spominje Sveti Bernardin (često ime kod Frankopanovih!) – u vezi s Marijom, a naš Sinjanin Petar Knežević sriče: – Nikada se nasititi o Mariji besiditi... Naša Ana Katarina možda nije u prvi mah Marija, ali poput svake žene rado bi čula i tu riječ, kao i klapsku pjesmu Zora bila koja kaže ... nije meni nikad dosta, tvojih ruku, tvoga tila... Ruke i tijelo imamo mi sada, ovog časa, a Ani Katarini dajemo puno pravo na njih – makar nas u jednom od naših boravaka u umobolnici mladi fratar ukorio: – Vi se bavite spiritizmom! I zato dospijevate ovdje . Možda. Točna je ta riječ – dospjeti ovdje! To nam i jest cilj, a u spiritizmu ima duhovnosti i susljedno tome duhovitosti i prodornog špirita čiji čisti i jaki miris, čija blaga žest prodijera (po bosanski – prodire i dira!) u naše doba puno, ah avaj, bezmirisnog cvijeća. Stoga vrijedi tim prozvanim ushitom – i u dobru i u zlu! – pokušati prodahnuti ili barem proslijediti u budućnost s odlukom iz našega naslova – da se sa zlom ne treba miriti i pomiriti – nego ići dalje, dokle-dotle. Možda izvesti na pučinu, otvoreno more. Izvezi na pučinu! – kako kaže slogan na grbu đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića. I tamo, poput Svetog Antuna, propovijedaj ribama: – Izbjegavajte plastiku i u nanostrukturi! Da, otpadni grijeh kinesko-američko-rusko-francusko-njemačko-englesko-ja- pansko-talijanske (je li ovo G-8 skupina?) plastike, koja je jedini i pravi današnji grijeh struktura , zbog kojeg kitovi (ti najveći sisavci koji se hrane najsitnijim sitne- žom – planktonom!), malo-pomalo poduzmu masovna samoubojstva na obalama oceanskim, a naši franjevci – šute! Umreženo šute o tom – a zapravo bi u svim tim našim redovima trebalo početi novo doba, novo nebo i nova zemlja – ono što su be- nediktinci jednom učinili Europi, privevši je svrsishodnom poljodjelstvu – trebalo