Nova Istra

262 STUDIJE, OGLEDI I ZAPISCI Božica ZOKO naše ili možda više nije, pokazat će budućnost – rekla bi Marija Dubiel, seoska uči- teljica u Vrbovi koja je u svom radu s djecom širila duh okrugloga stola, i danas je zato pozdravljamo, a budućnosti iz svega srca želimo da primi i ponese sve istinito, dobro i lijepo, što budu našli usput čitajući ovo štivo i tkivo. Za kraj proslova mora- mo navesti nešto iz povijesti najvažnije sporedne stvari na svijetu – nogometa. Riječ je o povijesti nogometnih klubova koji su jedno značajno vrijeme u socijalističko- komunističko nam doba, kad je jedino Matija Gubec od Hrvata mogao računati na kakvo-takvo poštovanje, a plemstvo i građanstvo samo na povijesne osude, bili rasa- dišta društvenoga života – nogometni klub iz Gradišta, odakle se mi javljamo, obli- žnjih Bošnjaka unatoč prijekom oku drugova kojim su gledali na hrvatsku gospodu, zvao se Zrinski , a nogometni klub iz Rokovaca i Andrijaševaca bje Frankopan . I još se tako zovu. A iz susjedne Cerne zvao se Tomislav , kralj Tomislav koji je i na nad- vratku obnovljene crkve Svetoga Franje Asiškog u Gradištu dobio lijepu stihovanu popratnicu – NAKONTISUĆ’ LJETA, OTKAD PRVO ČELO IZ HRVATSKOG RODA OSU KRUNE SJAJ 925-1925 KRALJU TOMISLAVU PROBUĐENO SELO ZA BUDUĆNOST BOLJU, STAVLJA SPOMENTAJ Tek toliko da se zna da mi Hrvati znamo igrati i glavne i sporedne uloge u div- noj glumi , kako je onaj Bokelj preveo Danteovu Božansku komediju, ili da kažemo živoj igri, živoj vatrenoj igri punoj voda tekućica i stajaćica, ozemljenih i ozračenih i prozračenih još jednim prazorom , još jednim prozorom u budućnost – ako nam slučajno netko pred nosom zalupi vrata raja zgubljenog ... Sve slike koje prikazivahu – Zrinske i Frankopane – na tragu su našašća, a po legendi o hrvatskome kralju, koja se našla u udžbeniku engleskoga za niže razrede osnovne škole, naš je kralj (po- sljednji?) bio onaj koji je zašao u narod i u svakom domu ostavio djelić svoje krune te, prema tome, svoje kraljevstvo nije dao za konja, nego za gostoprimstvo i pleme- nitost svojih podanika. Prema toj legendi, svi smo mi – kraljevi i kraljice, banovi i banice, grofovi i grofice, vojvode i vojvotkinje, baruni i barunice, knezovi i kneginje, suci i španovi, didovi i didići, gosti i strojnici, dobri ljudi... branitelji i braniteljice – i