Nova Istra

252 STUDIJE, OGLEDI I ZAPISCI Ivo RUNTIĆ na knjižarskim policama! One moje citirane, a neizgovorene riječi bile su u spomenutoj situaciji jedina emocionalna reakcija na viđeno i čuto. Vid i sluh, kao pripadni osjeti, ostali su za- bavljeni time tijekom svih predstojećih dana. Ne krijem da sam u domeni jezika o ovome svojedobno hotice mislio izvijestiti kod kuće u pisanoj formi aorista, rabeći ga za brzi pretek vremena, koje se nije potvrdilo u perfektu složenog stanja. No, go- tovo da jest. Uostalom, toliko svršenih glagola ne bi znao ni Matoš! –Međutim, moj um snašao se bolje od osjećaja, zaokupljujući se sav fenomenom zida kao ljudskom nakanom i izvedbom u domeni materijalne gradnje. Da nije Berlinskog (i sličnih), zid bi – svaki zid – značio doseg brige za svoje, ograđivanje radi očuvanja, dograd- nju korisnog smisla svemu poslu. I vrtovi tako nastaju te ih vlasnici poslije ponosno omjeravaju o druge ili ih pokazuju drugima. Pa se onda netko dosjeti da uz cvjetni nasad doda povrtnice. U Nijemaca inače živi takva kultura predgrađa. – Onako, pak, izgrađen usred jedinstvenoga grada, da mu bude razvojni limit i naposljetku ruglo, nakazna tvorevina s nakanom trajnosti, i od silnih kilometara, na čijem je svakome metru opremljena da kišom metaka brzo ubije (za razliku od one naprave u Kafkinoj Kažnjeničkoj koloniji koja drljačom punom šiljaka ubija polako), takav jedan zid kao opkop ljudskih života nije bio zbog njihove zaštite, već izum bolesnog uma radi ugroze čovjekova bića i njegove prirodne želje za izgraničenjem, izlaskom iz nametnutog mu stanja ropstva. Uostalom, ovakav je Berlinski zid i postao simbo- lom hladnoratovske podjele među ljudima – u Njemačkoj i šire. Uvijeno kazano, osjećao sam istočnonjemačku sredinu skroz začahurenom i ne- prijateljskom prema svemu vanjskome; neuvijeno govoreći, nametala mi je stalnu predodžbu ogromne čahure iz noćne m ȍ re, sa sanducima metaka unutra, te s para- vanom od notornih cvjetnih nasada oko svega. To će se na kraju mog prvog rostoč- kog boravka neuvijeno i pokazati točnim; sva simbolika drukčijeg stanja spast će poput loše fasadne žbuke. Zapad se Istoku s njegovim zidom suprostavio mostom , ali ne konkretnim kao otvorenim putom k susjedu, već s prenesenim smislom u namjeni i značenju – ako smo u domeni teorije – dakle, više metaforom kao prijenosnim sadržajem (a ne kon- kretnim pa proširenim znakom). Što je drugo bio saveznički zračni most za opskrbu zapadnog Berlina negoli napinjanje do puknuća takve materijalne metafore mosta? (Ovo uključuje i brojne zrakoplovne udese pritom.) Što je drugo značilo stavljanje u optjecaj zapadnonjemačke marke već 1. srpnja 1990. – jedne nedjelje – u paradr- žavnoj tvorevini, koja se politički još uvijek zvala DDR, doli demonstriranje čak i financijske spremnosti za posjedom, koji se tri mjeseca kasnije ujedinio u Saveznu Republiku Njemačku? Novac kao most po nerealnom mjenjačkom kursu ekonom- ski je i psihološki samo poravnao put političkom ujedinjenju. – Ispada nekako da