Nova Istra

246 STUDIJE, OGLEDI I ZAPISCI Žarko PAIĆ Epilog Već od znamenite polemike između „starih“ i „modernih“ unutar Francuske akade- mije krajem 17. stoljeća, poznate pod nazivom La querelle des Anciens et des moder- nes , kada smo i baštinili očigledno binarne opreke „klasičnoga“ i „novoga“ u razu- mijevanju biti umjetnosti, ali jednako tako i načina metafizičkoga opravdanja dviju različitih epoha i svjetova, iskrsnulo je u prednji plan nešto uznemirujuće. Problem vremena, naime, nije bio tek problem novovjekovne filozofije i znanosti, nego se punom snagom osjećao u nečemu što je odredilo bit zapadnjačkoga svijeta, a što se danas uglavnom samorazumljivo zaobilazi u nabrajanju duhovnih izvora Europe i Zapada uopće. Ono što je toliko utkano u svakodnevni svijet jest profanost kapita- lizma kao transcendentalne aksiomatike novoga doba. Kapitalizam nije, dakle, tek društveni poredak zasnovan na tzv. ekonomskim zakonima proizvodnje, raspodjele, razmjene i potrošnje, nego i nešto mnogo „više“ od puke ekonomije kao sekularizi- rane milosti teologije. Max Scheler u članku „Budućnost kapitalizma“ ( Die Zukunft der Kapitalismus ) iz 1914. godine tvrdi da: „(...) kapitalizam na prvome mjestu nije ekonomski sustav raspodjele vla-ništva, nego čitav životni i kulturni sustav. Taj sustav proistekao je iz postavljanja ciljeva i vrijednosnih procjena određenog biofizičkoga tipa čovjeka, naime od buržuja i zato se oslanja na njihove tradicije.“ 43 Ako je kapitalizam ozbiljenje psihofizičkoga tipa čovjeka koji mu podaruje po- kretačku moć, onda je ova antropologija kulture ujedno i dokaz da je svaka epoha obilježena vladajućim slikama o moralu, društvenim odnosima, estetskim preferen- cijama i misaonimmatricama. Umjetnost se u kapitalizmu u svojim dvama likovima – modernome i postmodernome – pojavljuje kao sukob između„staroga“ i „novoga“, ornamenta i funkcije, autonomije djela i suverenosti događaja samoga tijela. Ali ima još nešto što kapitalizmu u formi radikalne mahnitosti njegove korporativne mreže odnosa podaruje kulturnu moć sublimacije više od estetskoga privida svijeta dizaj- niranih objekata. To je „ono“ što je Jean-François Lyotard u analizama uzvišenoga i avangarde prepoznao mjestom razlike i/ili raskola ( difference - différend ) između uma i tijela, kognitivne mape svijeta i sintetske osjetilnosti. 44 Iskustvo uzvišenoga osjeća- 43 Max Scheler, „Budućnost kapitalizma“, Up & Underground: Crtitical Theory Dossier , br. 27- 28/2015., str. 8. S njemačkoga preveo Boris Perić. 44 Jean-François Lyotard,„The Sublime and the Avant-Garde“, u: The Inhuman: Reflections on Time , Oxford: Polity Press, 1991., str. 89-107.