Nova Istra

245 Žarko PAIĆ STUDIJE, OGLEDI I ZAPISCI harmonijom i postojanošću bitka kao ideje ( eidos ). Svaka ideja ima svoj pojavni lik i istodobno materijalnost vlastita izgleda. Iz njega sjaji ili se priviđa ideja dobra, istine, pravednosti i ljepote. Usuprot tome, digitalno doba više nema ni ideju ni lik, a niti materijalnost koja bi se mogla mjeriti s veličajnim kamenim postoljem i arhitekturom Partenona u Ateni. Ono što „ima“ jest uronjenost u nematerijalnost tehnosfere čija se „bit“ razotkriva u informaciji. Na kraju povijesti informacija ne nadomještava bitak stvari kao takve. Ona proizvodi-stvara-konstruira stvari kao estetske objekte. Usto, podaruje im ilu- ziju vječnosti u kružnome kretanju informacija. No, ono čudovišno, ono što smo nazivali mahnitošću onkraj razlike uma i tijela nalazi se u nečemu što je istodobno kozmologijsko-fizikalni i medijsko-informatički problem najvišeg ontologijskoga ranga. Odakle dolaze i kamo odlaze informacije koje oblikuju naš medijski svijet? Čini se da je metafizičko podrijetlo mišljenja u ovome pitanju posve obrnuto. Izvor kao početak ( arhé ) i nestanak kao kraj kružnoga procesa ( eshaton-télos ) poništeni su kibernetičkim pojmom povratne sprege ( feedback ). Učinak proizvodi svoj uzrok. A to znači da bit informacije nije u njezinoj eksploziji poput projektila, nego u imploziji poput učinka bijele rupe koja guta i samu tamnu tvar u svemiru. Sve se sažima i svodi na nešto drugo. Tako da učinak redukcije suvremene umjetnosti proizlazi iz učinka redukcije tehnoznanosti. U sveopćoj svodljivosti jednog na drugo i uzvratnoj autonomiji područja poput politike, religije, umjetnosti, kulture protječe složenost života u suvremeno doba. Redukcionizam pretpostavlja slobodu autonomnih pod- ručja ljudskoga djelovanja, kao i okolnih svjetova životinja i tehničkih krajolika obje- kata. No, problem nastaje onog trenutka kada se iz ove pluralne ontologije mnoštva i razlike kakva je paradigmatski izvedena u mišljenju Gillesa Deleuzea nastoji otvo- riti mogućnost suvremenoj umjetnosti da bude nešto više od tehnosfere. Čini se da je to preostatak drevnoga gnostičkoga nauka o materiji i mudrosti svijeta, o urođe- nosti bitka i izrođenosti bića, a iz toga proizlaze aporije odnosa filozofije, znanosti i umjetnosti glede pitanja proizvođenja, stvaranja i konstrukcije novih svjetova. 42 42 Hans Jonas, Gnosis: Die Botschaft des fremden Gottes , Frankfurt/M.: Insel Verlag, 2008.