Nova Istra

242 STUDIJE, OGLEDI I ZAPISCI Žarko PAIĆ je uvidjeti da se suvremena konceptualna i postkonceptualna umjetnost u suoče- nju s tehnosferom sklanja u svojevrsne piktoideograme kao nadomjeske za ideju. Umjetnost bez djela i njegovo nadomještanje tekstom, gestom, zvukom, kretanjem slike u eksperimentalnim filmovima avangarde usmjerava pozornost na nešto bitno drukčije od šoka i provokacije interaktivne javnosti. To je doba uistinu odavno mi- nulo. Zbog toga neki pronicljivi estetičari suvremenoj umjetnosti pridaju tek funk- ciju institucionaliziranja pobune. 37 Ono što se zbivalo na ulicama kao subverzija crnih rupa liberalno-demokratskoga poretka sada je repolitizirano u muzejima. A ono što se zvalo šokom i provokacijom sada je neprestana medijska proizvodnja događaja u praznini realnoga. Sami po sebi oni bi ostali banalnima i trivijalnima bez medijskoga začaravanja. Ipak, radikalizirajmo stvari i kažemo još „šokantnije“ i „provokativnije“. Suvreme- na je umjetnost postala suvišnom u doba tehnosfere. Jer odsada tehnosfera sama proizvodi djela/događaje i sama im dodjeljuje mjesto unutar biokibernetičkoga stroja života kao estetskim objektilima bez objekata. Muzeji su postali zastarjelim institucijama umjetnosti. Razlog leži u tome što u doba reproduktivnosti umjet- ničko djelo ne može više imati status religiozne relikvije. Stoga su takve institucije osuđene na retrofuturizam vlastite raskorijenjenosti. Muzej predstavlja nadomjesnu instituciju svetoga u sekularno doba. I baš zato to ne odgovara ideji tehnosfere kao kraja povijesti (umjetnosti). Megaračunala s povećanom radnom memorijom danas su jedini pravi muzeji suvremene umjetnosti. Mjesto im je izvan realnoga prostora- i-vremena – u dispozitivu umjetnoga uma ( A-Intelligence ). Budući da je bit tehno- sfere informacija, a bit onoga što je preostalo od ideje umjetnosti u događaju susreta s interaktivnom javnošću – vizualna komunikacija – mogući scenarij daljnjega mu- zealiziranja zbilje bit će sljedeći. Usporedni razvitak eksperimentalne arhitekture u praznome prostoru „realnoga“ i napredak informacijske tehnologije posebno u po- dručju vizualiziranja svih preostalih osjetila (zvuka, dodira, kognitivnosti, opipa); gradovi će biti na rubovima pustinja; njihova arhitektura stremit će uvis poput flu- idnih građevina iz SF-filma Luca Bessona Peti element ( The Fifth Element ). Digital- na arhitektura odgovara proširenju posthumanoga tijela čovjeka. 38 Ono što je htio Artaud svojim „slikovnim pismom“ i urlicima slobode, nije bilo ništa drugo negoli ono što nadilazi zatvorenu strukturu tijela kao stroja. Mahnitost dolazi iz „misterija beskonačnosti“. Sloboda kao kontingencija i egzistencija kao projekt pritom pred- 37 Yves Michaud, Umjetnost u plinovitu stanju: Esej o trijumfu estetike , Zagreb: Naklada Ljevak, 2004. S francuskoga prevela Jagoda Milinković. 38 Vidi o tome: Rivka Oxman – Robert Oxman (ur.), Theories of the Digital in the Architecture , Lon- don – New York: Routledge, 2014.