Nova Istra

240 STUDIJE, OGLEDI I ZAPISCI Žarko PAIĆ filma i istodobno svaku objektivnost tehnike. Premda je tehnika formalni uzrok nastanka filmske slike, ono što joj nedostaje u njezinoj tehničkoj ravnodušnosti na- lazi se u tamnoj komori „duše“ ( psyhé ). Vježbe su psihotehnike života danas postale ofilmljena slika suvremene umjetnosti. A ona vrijeme svodi na „ovdje“, a prostor na „sada“ zahvaljujući napretku tehnosfere i apsolutnoj vizualizaciji stvarnosti. Mario Perniola u suptilnoj analizi tog problema s filozofijskoga stajališta raspravlja čak o mogućnosti „vizualne filozofije“ koja će uspjeti nadići korelacije između jezika i svi- jeta slika, zvukova, akcija, mjesta. Najbolji primjer za takva promišljanja mogućnosti totalnoga filozofijskoga filma onkraj didaktike i propagande, ali i religije i mistike, pronalazi u filmu Wima Wendersa Čovjek iz Lisabona ( Lisbon Story ). 34 „Smisao umjetnosti ne može ignorirati svijet u kojem živimo – a to donosi sa sobom da je manje vrijedna. Duhovno prevladavanje i svladavanje vremena neće se odraziti u tome što će savršeni strojevi okruniti napredak, nego u tome što će epoha u umjetničkom djelu pridobiti oblik. U tome se iskupljuje. Doduše, stroj ne može nikad postati umjetničkim djelom, ali metafizička pokretačka sila, koja raspaljuje cjelokupan strojni svijet, zacijelo može u umjetničkom djelu pridobiti najviši smisao i time u njega unijeti mir. (…) Tragamo za mutacijama, mogućnostima u kojima bi se život u jednom novom eonu trebao voditi, postati podnošljivim, čak možda i sretnim. Znanstveni eksperiment se svojim pitanjima upravlja na materiju. Svi znamo nečuvene odgovore koje je ona dala i koji ugrožavaju ravnovjesje svijeta. Ono se može ponovno uspostaviti samo tako što će mišljenje dobiti odgovore iz duhovnog kozmosa koji su još nadmoćniji nad onim materijalnim.“ 35 Objektilnost nadilazi pojam objekta, kao što subjektil potkopava moć subjekta u suvremenoj filozofiji i umjetnosti. Bilo je to jasno Jacquesu Derridi kad se upustio u detaljno razlaganje Artaudova „slučaja“. Nemoguće je odvajati Artauda-umjetni- ka od Artaudove psihotehnike života. Da, imao je shizofreniju. U psihijatrijskoj klinici u Rhodezu neko vrijeme liječio ga je nitko drugo negoli Jacques Lacan. No, svoditi uzvišenost kao „stroj Unheimlichkeita “ na shizofreniju u povijesti suvreme- ne umjetnosti i filozofije čini se odveć plošnim. Racjep i umnožavanje identiteta u izokrenutoj perspektivi, kao što je ontologija postajanja Gillesa Deleuza, zahtijeva drukčije razumijevanje ne samo shizofrenije kao subverzije čitavoga poretka subjek- ta u psihijatriji i društvu. Štoviše, ta je „bolest“ ključ za razumijevanje apstraktnoga stroja kapitalizma u digitalno doba. Razlog leži u tome što se suvremeno doba u 34 Vidi o tome: Mario Perniola,„Toward a Philosophical Cinema“, u: Art and Its Shadow , str. 34-35. 35 Ernst Jünger, „Preko crte“, Europski glasnik , br. 19/2014., str. 41, 43. S njemačkoga preveo Mario Kopić.