Nova Istra

186 GABRIEL GARCÍA MÁRQUEZ rata, i gospođe Tranquiline Iguarán, njegove slabovidne bake koja mu je pričala obi- teljske priče i legende. Ali, također je pio s izvora usmene predaje pjevača iz okruga Magdalena Grande koji su dolazili „iz gornje Guajire“, iz izvora nasljednika Francis- ca del Hombrea 8 i iz mitske Sierra Nevada de Santa Marte 9 te plaža rijeke César 10 , tako da je počeo tvrditi kako „ Sto godina samoće nije ništa drugo nego vallenato 11 od tristotinjak stranica“. Magično okružje Kariba zadivljuje dijete Gabita i iznenađuje mladog Gabriela koji će ga pretvoriti u prirodni scenarij svojega najboljega književnog djela. Stvara magijski svijet u kojemu nemoguće postaje istinsko, a stvarnost nadvladava fikciju; gdje su naša povijest, mitske legende djedova i baka, društveno-ekonomska stvar- nost i kulturno okruženje osnovna materija za njegovu novatorsku književnu tvore- vinu kojom će iznenaditi svijet. Uz široki osmijeh dobrodušnog Arapina, izražavao je veliku ljubav za Karibe u slavnim rečenicama: „Karibi su jedino mjesto na svijetu u kojemu se ne osjećam strancem i gdje najbolje mislim“. Nekoliko godina poslije izjavio je: „Karibi su pod- ručje savršene simbioze između čovjeka, okoliša i svakodnevnog života“. Priznao je da su, suprotno vjerovanju, „ljudi s obale najtužniji na svijetu“. To će još jednom potvrditi u prvoj reportaži objavljenoj nakon što je dobio Nobelovu na- gradu, u kojoj piše o nestanku gerilskoga vođe M-19 Jaimea Batemana. Napisao ju je za list Semana (Tjedan): „Bateman je volio zabave, ali na svoj način... Kao pravi stanovnik Kariba bio je plah i tužan, ali i jedno i drugo prikrivao je prirodnom bom- bastičnom simpatičnosti.“ Četrdeset godina kasnije, u Buenos Airesu, u kratkome je životopisu naveo: „Po- stao sam književnik zbog plahosti. Moje je pravo zanimanje mađioničar, ali toliko se zbunim kad nastojim napraviti neki trik da sam se morao povući u osamu književ- nosti. U svakom slučaju, obje djelatnosti vode prema jedinome što me od djetinjstva zanimalo: namjeru da me prijatelji još više vole“. Ovdje ćemo ukazati na tri riječi koje je ponavljao i koje se odmah zamjećuju jer su konstanta njegova života i djela. Zbog plahosti osjećao je istinsku odbojnost prema počastima, odlikovanjima i bilo kakvim radnjama koje jačaju nečiji ego. „Mrzim intelektualni život, književne kongrese, predavanja o književnosti i književne razgovore na televiziji.“ Samoća ga je 8 Francisco del Hombre – arhetipski lik kolumbijskog pjevača vallenata ( op. prev. ). 9 Sierra Nevada de Santa Marta – planinski lanac na sjeveru Kolumbije ( op. prev. ). 10 Rijeka César – rijeka na sjeveru Kolumbije koja razdvaja planinski lanac Sierra Nevada de San- ta Marta od Anda ( op. prev. ). 11 Vallenato – vrsta karipske folklorne glazbe ( op. prev. ).