Nova Istra

183 GABRIEL GARCÍA MÁRQUEZ je on podučio osnovama moderno- ga novinarstva. U hladnoj i pustoj Bogoti samo mu je poezija pravila društvo. „Kad sam završio srednju školu i otišao u Bogotu, priznao je J. G. Cobo Bordu 1981. godine, moja najrazvratnija zabava bila je vožnja u tramvajima s plavim staklima koji su za pet centava neprestano kružili od Trga Bolívara do Čilean- ske avenije, i provoditi u njima tako tjeskobna poslijepodneva koja kao da su vukla beskonačan rep mno- gih praznih nedjelja. Za vrijeme tih kružnih poročnih putovanja samo sam čitao knjige stihova, sti- hova i stihova; možda jedan blok stihova po svakom gradskom bloku, sve dok se ne bi upalila prva svjetla u vječnoj kiši. Tada bih obilazio šutljive kavane u starome dijelu grada u potrazi za nekim tko bi bio milosrdan i razgovarao sa mnom o stihovima i opet stihovima koje sam upravo pročitao. Ponekad bih nekoga prona- šao; gotovo uvijek bio bi to neki muškarac. Ostajali bismo do iza ponoći pijući kavu i pušeći opuške vlastitih cigareta, recitirajući stihove i stihove i opet stihove, dok je ostatak svijeta vodio ljubav.“ „Teško je zamisliti“, dodaje u sjećanjima,„do koje se točke tada živjelo u sjeni poe- zije. Bila je to mahnita strast, drugi način postojanja, kugla od cimeta koja je samo- stalno hodala posvuda. U kavani bismo otvarali novine prateći gospodarsku rubriku ili crnu kroniku, a ispod šalice nas je čekala poezija kako bi ostvarila naše snove.“ Glavni događaj u romanu Sto godina samoće (1967.), njegove najpoznatije poeme, jest osamljenost. U Macondu, zemlji mogućnosti, ne postoji solidarnost među lju- dima ni međusobno ophođenje. Macondo je Arkadija u kojoj caruju smrt i nasilje. Mjesto u kojemu žive osamljeni mudraci, a simboli su drevnih života José Arcadio Buendía, prorok prepun projekata koje ostvaruje zajedno s pokojnim neprijateljem Prudencijom Aguilarom; Úrsula Iguarán koja miješa sadašnjost i prošlost i koja je lutka kojom se zabavljaju njezini šukununuci jer ne razumije stvarnost, svoj jedini medij; Aureliano Segundo koji je profućkao svoj život i život svoje priležnice, koji novčanicama iz banke oblaže zidove prostorija svoje kuće, pije potoke viskija i pleše