Nova Istra

182 GABRIEL GARCÍA MÁRQUEZ još uvijek imaš vremena biti lijepa. Čitav travanj stane u jednu ružu zbog koje dan snažno krvari. Ako netko pokuca na tvoja vrata jednoga jutra što odjekuje od kliktanja golubova i zvonjave zvona, ako još uvijek vjeruješ u bol i u poeziju, u životnu istinu i u stih, ako netko pokuca na vrata a ti si tužna, otvori ih, to je ljubav, draga moja. („Ako netko pokuca na tvoja vrata“) Kasnije će pohađati predavanja iz prava na Nacionalnom sveučilištu, gdje se zabavljao recitirajući jednu glupost o Manuelu Marroquínu 5 (1827. – 1908.) iliti Otimaču, predsjedniku Kolumbije između 1900. i 1904., zbog toga jer je svrgnuo Manuela Antonija Sanclementea 6 , za čije je vladavine započeo Tisućudnevni rat i zemlja je izgubila Panamu. Sonet počinje ovako: Sada dok psi laju, sada dok pijetli kukuriču, sada dok u cik zore zvone zvona i dok njakavci magarče, a krmče roktavci; dok zornata ruža snažno pozlaćuje polja dok hladeći se od drhtavice on grli jastuk, ustajem kako bih uzdišući bacio koplje u tvoje niskosti. Ubojstvo Jorgea Eliecera Gaitána 7 i progoni koji su intenzivno započeli 9. travnja 1948. odveli su ga u Cartagenu de las Indias na dvadeset mjeseci. Radio je za Cle- mentea Manuela Zabalu (San Jacinto, 1921. – 1963.), radikala, glavnoga tajnika generala Benjamína Herrere te izaslanika na radničkim kongresima. Čini se da ga 5 José Manuel Marroquín (1827. – 1908.) – književnik i predsjednik Kolumbije ( op. prev. ). 6 Manuel Antonio Sanclemente (Buga, 1813. – Villeta, Cundinamarca, 1902.) – kolumbijski političar i predsjednik Republike od 1898. do 1900. ( op. prev. ). 7 Jorge Eliecer Gaitán (Bogota, 1903. – 1948.) – kolumbijski političar i odvjetnik ( op. prev. ).