Nova Istra

179 GABRIEL GARCÍA MÁRQUEZ Povijest njegova stvaranja može se pratiti slijedeći evolutivnu nit koja započinje s djetetom pripovjedačem u prvoj pripovijesti Garcíje Márqueza Treća ostavka , pa sve do Melquíadesa, pripovjedača i proroka u Sto godina samoće , to jest prateći proces pretvaranja jednoga u drugoga. Od svih iskustava koja je García Márquez doživio u kući svojih djeda i bake u vrijeme djetinjstva, možda ipak prevladava ono vezano uz smrt. Jer dijete ne samo da je predosjetilo tragičnu smrt nekih ljudi iz okolice Aracatake, nego je tome izrav- no pridonosio djed Nicolás Márquez pričajući mu priče i zgode iz Tisućudnevnoga rata 2 u kojemu je sudjelovao s činom pukovnika. Štoviše, jednoga je dana pred še- stogodišnjim ili sedmogodišnjim unukom odbacio najveći teret savjesti: „Ti ne znaš koliko teži jedan mrtvac“. Mislio je na osobnu tragediju kad je u dalekome Barranca- su u dvoboju dvama hicima morao ubiti prijatelja i sljedbenika iste stranke Medarda Pacheca Romera. Osim toga, živi mrtvaci iz fantazmagorijskih priča bake Tranqui- line izazivali su istinski strah. Među najupečatljivijim trenutcima djetinjstva, García Márquez prisjećat će se poslijepodneva kad bi ga baka posjela na stolac u dnevnom 2 Tisućudnevni rat – građanski rat koji se vodio u Kolumbiji od 17. listopada 1899. do 21. stude- noga 1902. ( op. prev. ).