Nova Istra

178 GABRIEL GARCÍA MÁRQUEZ Dasso Saldívar STO GODINA SAMOĆE Nema sumnje da je riječ o originalnoj knjizi koja ne slijedi niti jednu školu. (Borges) Jorge Luis Borges izjavio je da nije čitao mnoga djela Gabriela Garcíje Márqueza, ali da mu je bilo dovoljno to što je pročitao Sto godina samoće .„Nema sumnje da je riječ o originalnoj knjizi koja ne slijedi niti jednu školu.“ Puno je razloga koji objašnjavaju njezinu izvornost, ali četiri su osnovna. Prvi su razlog izvorni i stvarni događaji: povijest obitelji, piščevo djetinjstvo, rod- na kuća, baka i djed, Aracataca, Karibi, Kolumbija i Latinska Amerika. Drugi je razlog taj da García Márquez na vrlo osoban način preuzima utjecaje mnogih najistaknutijih svjetskih književnih djela: Odiseje , Biblije , Tisuću i jedne noći , Kralja Edipa , Amadísa iz Gaule , Dnevnika kugine godine , Kuće sa sedam zabata , Sto- ljeća svjetala , Pedra Párama , djela kroničara Indija, knjiga Kafke, Faulknera, Joycea, Virginije Woolf i onih samoga Borgesa. Od svih njih, možda su upravo Kafkina, Sofoklova i Faulknerova djela najodlučnije odredile smjer kojim će krenuti Kolum- bijac. Od Kafke je naučio osnove umješnosti književnog stvaranja. Sofoklo ga je uveo u svijet velikih mitova, a Faulkner mu je pokazao način na koji opisati jedan narod i arhetipske likove. Treći je razlog činjenica da Gabriel García Márquez, za razliku od svojih latin- skoameričkih kolega, ne posuđuje tehnike europskoga romana XX. stoljeća nego se njima služi u oblikovanju sirovoga materijala. Zbog toga, ukazuje mađarska kri- tičarka Katalin Kulin, Sto godina samoće ima dodanu vrijednost – u tome je djelu primijenjen izvorni latinsko-američki oblik romanesknog opisivanja stvarnosti. Četvrti razlog koji objašnjava izvornost ovoga romana jest to da autor ne kopira stvarnost i ne tumači je; ne stvara je iznova, već stvara priču polazeći od prethodne vizije stvarnosti, vizije koja može biti atavistička, osobna ili kolektivna, to jest, sve ono što je dio ljudskih mentalnih i kulturnih navika. Kuća djeda i bake smatra se najvećim i najplodonosnijim piščevim nadahnućem pa je roman Sto godina samoće , objavljen u Buenos Airesu 30. svibnja 1967. u na- kladničkoj kući Editorial Sudamericana, dvadeset godina (dok je nastajao) bio na- slovljen Kuća.