Nova Istra

165 Daniel Allen COX NOVI PRIJEVODI „Trebamo te fotografirati za našu arhivu.“ „Zašto se ne možemo slikati ovdje?“ Policajac me odveo u svlačionicu u stražnjem dijelu postaje. Bili smo sami. Go- tovo sami. Na zidu ispred garderobnih ormarića visio je plakat s Hallom i Oatsom u prirodnoj veličini. Izgledali su tako stvarni, cereći se na mene svojim zgođušnim osmjesima. Nisam mogao prestati zuriti. Policajac me posjeo na drvenu klupu i po- čeo me fotografirati polaroidnom kamerom. Bljeskalica je bljeskala. Najjasnije se sjećam kako sam pokušavao pozirati kao Daryl Hall, s osmijehom lijepim poput njegova. Svaki put kada je kliknuo, fotoaparat je ispljunuo još jedan sivi kvadrat. Policajac je sklonio fotografije prije nego što su se uspjele razviti, prije nego što sam ih uspio vidjeti. Nikada više nisam vidio Velikog Antonija. Antonio mi nikada nije ništa učinio, ali su neki ljudi povjerovali policajcu koji je samo htio izgovor da ga zatvori. Tako su barem neki ljudi pričali. Htio je maknuti njegovo prljavo tijelo sa svog terena. Pokrenuta je i istraga, ali nije bilo suđenja. Sve se to odvijalo u tišini, daleko od medija. Pozvali su logopeda da me ispita i dâ službe- no vještačenje mojeg mucanja i događaja koji su ga mogli izazvati. Sve se vrtilo oko mojih usta. Razbacivalo se frazama daleko iznad mog shvaćanja: „Nije li moguće da...“ „Zar ne bi ustvrdio da...“ „Negiraš li da...“ „Postoji li realna mogućnost da...“ „Možemo li primijetiti da...“ „Jesi li osjećao da...“ „Jesi li posumnjao da...“ „Jesi li se brinuo da...“ „Da da da da da da da...“ „Je li on ikada...“ „Dirnuo poljubio trljao zurio virio pritisnuo zgrabio pokazao...“ Nije to bio jezik kojim su se koristili njemački ovčari. Na pitanja sam odgovarao s nasumičnim„da“ ili„ne“ jer nisam shvaćao što su mi govorili. Poslije sam se zabrinuo da sam na sve pogrešno odgovorio i da će moje odgovore iskoristiti ne bi li Antonija uvalili u nevolju. Tek ću kasnije naučiti da, iako njihove izmišljotine nisu imale veze sa zvučnom kulisom moga života, doista jest bilo nečega u mojoj prošlosti o čemu valja govoriti. Tek ću kasnije naučiti kako u ovome svijetu dobri ljudi lako stradavaju.