Nova Istra

161 Daniel Allen COX NOVI PRIJEVODI „Hajde da te umjesto toga pitam, ovako: Koji je problem u tvojim ušima?“ Vodili smo za jedno trčanje pri kraju devete s dvojicom vani. Rogers je bacao pa- prenije i s malo više mesa nego obično, bacao je žestoko, masno, bez zezanja, kao da je na jelovniku koljenica s kiselim kupusom. Publika je doista htjela taj bod. Navijači su počeli bacati plastične pivske čaše na igralište kao uvod u slavljenički kaos. Suci su morali zaustavljati igru nekoliko puta kako bi se teren počistio. Mike Schmidt iz Philliesa zakoračio je na mjesto udarača. On je bio potencijalni treći vani, ali le Stade je želio više: htjeli su vidjeti kako mu tijelo visi s ruba stadiona odakle bi mogao propisno iskrvariti. Rogers je poslao jednu brzu poniruću loptu, a Schmidt ju je udario šaljući je u dugom luku izvan terena. Sokol se bacio za loptom i za vlas je promašio. Ipak ju je pokupio, ali i odmah ispustio. Rulja se zamrznula u nevjerici, srca su preskočila otkucaj, grla se zagrcnula. Schmidt je već prošao drugu. Zar je doista išao na optrča- vanje? Sokol je konačno dohvatio lopticu i bacio je, usput si istrgnuvši ruku. Svi smo gledali kako mu ta ruka odskakuje rubom unutarnjeg polja sve tamo do hvatačeva brežuljka. Hvatač Gary Carter primio je u istom trenu sve troje: Mikea Schmidta, Sokolovu ruku i lopticu. Učinio je što je mogao. Oglasio se sudac. Mike Schmidt proglašen je za trećeg vani i to je bio njegov kraj. Nitko nije mogao čuti što se potom dogodilo. Otišli smo kroz ista stražnja vrata kroz koja smo i došli. Bio sam siguran da Antonio zna gdje je završio sav onaj nestali beton. Možda ga je on skupljao. Bilo ga je sasvim dovoljno za izgradnju cijelog našeg grada. Doći će vrijeme. Antonio će lutati prema njemu, a ja ću biti ili na njegovim ramenima ili ću se šuljati straga, pseto između mamutovih nogu. Možda će ondje biti šezdeset i če- tiri kamiona miješalice tvrtke Miron , lijepo posloženih u redove po osam, bubnjevi miješalica melodično će se okretati, ubrzavajući svoje Freightliner motore i ubacujući u desetu brzinu kako bi se pripremili za polazak, ili će se ondje možda naći tek pra- zna limenka Pepsija napunjena s nekoliko sluzavih gruda betona dok vlažni opušci MarkTen cigareta plutaju na vrhu. Možda nismo trebali mnogo. U svakom slučaju, imali bismo sav prokrijumčareni beton o kojemu dvojica mafijoza s pločnika uopće mogu sanjati; tada neka oni samo ruše, cijeli ovaj prokleti grad, koga briga, jer mi ćemo ga nanovo sagraditi baš onakvog kakav želimo i trebamo da bude. ... Bilo je samo pitanje vremena kada će klinca poput mene pokupiti policija.