Nova Istra

147 WiktorWOROSZYLSKI NOVI PRIJEVODI Petak, 9. studenoga Audijencija kod Kádára Dugo smo dvojili: ići ili ne u parlament? Na kraju je ipak znatiželja prevladala nad dvojbama. Pola tuceta poljskih novinara gura se u limuzinu veleposlanstva. Trg ispred parlamenta ispunjen je tenkovima. Obližnje je zelenilo načičkano top- ničkim položajima. U grmlju vojnici pale vatru, kuhaju kašu i juhu. Ostavljamo automobil na sigurnu skrb tenkovima i prelazimo preko praga na koji su nas uputili. U tijesnom trijemu naguravaju se stražari: nekolicina avoša i par koso- okih crvenoarmijaca. Starijem potporučniku objašnjavamo tko smo i što želimo. Pregledava naše pu- tovnice, pita nas kada smo stigli i čije redakcije predstavljamo. – Życie Warszawy . – Nowa Kultura . – Radio. – A je li i Trybuna Ludu ovdje? – Jest. Pokazuje se da je sovjetski vojnik upućen u naslove poljskih novina. –Dakle, želite da vas prime drugovi iz mađarskeVlade? – propituje se još jednom i nestaje u porti. Kroz staklo vidimo kako raspravlja s drugim sovjetskim časnikom, kako je izgledalo, bojnikom. Nakon nekoliko minuta izlazi i bespomoćno širi ruke: – Žao mi je. Dužnosnici mađarske Vlade vrlo su zaposleni i ne mogu vas primiti. Razumijete i sami: imaju mnogo važnih stvari na pameti. Žao mi je. Subota, 10. studenoga Pobjednici Četvorica su. Leže na osvojenoj ulici – jedan pored drugoga – u neskladnim i ne- prirodnim pozama. Razdrljeni i razodjenuti – gotovo dvodimenzionalni – izgleda- ju poput krpenih lutaka, silovito pritisnutih uz pougljenjen zid, gotovo utisnutih u komad izrešetanog nogostupa. Netko je njihova pritisnuta lica posipao bijelom prašinom ili vapnom. Onaj koji najviše proviruje nema lica – sa savijenim šljemom srasla je crna, stvrdnuta mezgra. Mora biti da već odavno ovako leže, jer ničim ne podsjećaju na svijet živih, iz kojeg su ih istrgnula neka vremena koja je teško i zami- sliti. Oni su dio mrtve prirode zdrobljene velegradske ulice.