Nova Istra

146 NOVI PRIJEVODI WiktorWOROSZYLSKI Četvrtak, 8. studenoga Dim nad gradom Iz dana u dan proširujemo opseg svojih potucanja Budimpeštom. Danas uspijevamo zamršenim putovima izići na obale Dunava i pontonskimmo- stom na Budim. U raznim dijelovima grada još traju borbe, ali ne nedostaje ulica koje su u pot- punosti pacificirane. Sovjetski odredi sada po njima razvoze proglase zapovjednika grada, generala Grebiennika, i središnji organ partije, koji je jučer izišao pod na- zivom Szabad Nép , a danas Népszabadság . Iznad naslova vidi se cijena: „50 filira“, vojnici ipak dijele novine besplatno. Stižemo do pontonskoga mosta – „Lanchid“ – jedinoga koji je bio u funkciji od svih mostova koji su povezivali obje strane prijestolnice. Prilaz mostu načičkan je topništvom i oklopnim jedinicama, iza kojih se pomaljaju obrisi ljudi naoružanih do zuba. Ipak to nisu Rusi – oni su u blizini, ali ovaj put igraju ulogu pasivnih pro- matrača. Imamo posla s autohtonom potporom okupaciji – agentima obnovljenog AVH-a. Pretjerano su ljubazni. Vraćaju nam putovnice salutirajući i uz lupu potpetica. Brzo prelazimo preko neoštećenog, ali vrlo izbušenog mosta. Pod nogama nam krckaju puščana zrna. Zagledali smo se u stare, uske uličice Budima koje se uzdižu prema gore. Staszek, koji je najbolje poznavao okolicu, vodi nas do čuvene Ribarske kule. Odmah pored spomenika nailazimo na poznat prizor: tenkove. Sada se odmaraju, izležavaju u ne- hajnim pozama, ali uokolo se mogu vidjeti tragovi njihova neobuzdana djelovanja, poput ovoga zida crkve raznesenog granatom... Promatramo s Ribarske kule dolinu, hladnu Budimpeštu koja nije sličila sebi i Dunav koji je lagano, nakostriješen, plivao posred nje. Kuće pored rijeke raspršile su se na sve strane, kao da su željele pobjeći iz toga ukletoga grada. Ali požari su im za petama, prikradaju se sa strane, presijecaju im odstupnicu. Netko pokraj nas proziva požare po imenu: – Ovo je Csepel. Onaj ondje – Újpest. A ovaj – Kőbánya... I upravo u tom trenutku sučelice nama izbija novi požar. Dim je u početku bijel, gust poput tijesta, a trenutak kasnije postaje tamniji i crnim mlazom tresne u iona- ko već osmuđeno nebo. Gori neka od ulica u središtu.