Nova Istra

289 Fahrudin NOVALIĆ POLITIKA I POLITIČARI 1990:243). Na djelu je ideologijski kompleks sa strogim nadzorom socijalnoga kon- formizma – provedbom strategije dominantnoga političkog komuniciranja. Kakva je uloga političkoga jezika u tome? Politički jezik kao sredstvo ideološke manipulacije Svijet svakoga, pa i političkog manipuliranja, svijet je „ideologije tiranije izbora“ (Salecl, 2012.). Iskustvo nas uči da se zlo(čin) prvo priprema u jeziku. „Kada riječi gube svoje značenje, ljudi gube svoju slobodu“, upozorava kineski mudrac. U jeziku ideološko-političke manipulacije ljudi se pojavljuju i u pejorativnom značenju:„oru- đe revolucije“,„građevinski materijal“,„rulja“,„svjetina“... I mnoge druge riječi su prije dobijale, a i danas dobijaju iskrivljeno značenje, pa se njima manipulira, tako da ni- smo uvijek sigurni što one stvarno znače. Takve riječi su, primjerice:„istina“,„pravda“, „pravna država“,„sloboda“,„demokracija“,„suverenost“. Na njih se često pozivaju ljudi, ustanove i društva koja su nedemokratska. Ljudi koji se služe tipičnim političko-ideološkim jezikom govore tako da ne kažu ono osnovno što trebaju reći. Zato se ne trebamo pitati što oni kažu ili namjeravaju kazati, nego što prešućuju ili namjeravaju prikriti. U politici je važnije tko govori, a ne što se govori. Neki ideološko-politički govori imaju puno sličnosti s ekonom- skom propagandom i reklamom, pa u njih, jednostavno, treba pokorno i bezuvjet- no vjerovati; ne treba ih razumjeti. Ljudima je često potrebna laž koliko i istina, a nekada i više od istine. Premda neistinita, laž ima smisla. Manipulatori se njome služe kako bi ostvarili svoje neljudske – interese, potrebe, zadovoljstva. Sadržaj po- litičko-ideološkoga govora moćnog i autoritativnog čovjeka ne mora biti istinit, ne mora biti ni moralno ispravan, niti vrijedan na bilo koji način. Mnogo je važnije da govornik ima visok društveni položaj iz kojega proizlazi društveni ugled i društvena moć. Važno je da je on„netko“ i da„nešto“ kaže. Uspjeh njegovih riječi manje ovisi od njegove moralne, umjetničke, znanstvene i druge vrijednosti, negoli od autoriteta, prije svega, političke moći koja iza njega stoji ili se samo naslućuje. Riječi su uvjerlji- vije ako ih izgovara politički – moćniji, autoritativniji i ugledniji izvor. Kritika ide- ološko-političkoga jezika najčešće otkriva da postojeći jezik prikriva lošu stvarnost u kojoj imamo imena bez pojava i pojave bez pravoga imena. Zato je nužno stvarati jezik koji će biti bliži stvarnosti, objektivnoj istini. To je jezik koji ne podnosi laž i kojim se laž neće izreći. Obično kvarenje jezika i manipuliranje jezikom prethodi manipuliranju ljudima. Politički jezik, koji obiluje političkom frazom , često je uopćen, šabloniziran, mito- političke stranke), sindikalni, informacijski (tisak, radio, TV), te književnosti i umjetnosti“ (Vreg, 1990:243, bilješka br. 6).