Nova Istra

290 POLITIKA I POLITIČARI Fahrudin NOVALIĆ logiziran, idealiziran. Frazom se popunjavaju praznine koje nije popunila djelotvor- nost političkih subjekata i ljudi uopće. Fraza postaje zamjena za rad i sredstvo kojim se pokušava izbjeći odgovornost. Politička fraza je provjerena forma političko-ideo- loškoga kiča. Iza njene političke apologije i kozmetike krije se erudit politikanstva i politički moćnik koji druge uvjerava u optimizam, a često sam u njega sumnja. Poru- ke političko-ideološkog govora, nesumnjivo, onečišćuju komunikacijsku okolinu – „nevidljivu raspršenu masu“ (Pečjak, 1994.), koja se često naziva „medijska javnost“. Pojavila se razvojem masovnih medija, a međusobno oskudno komunicira ili uopće ne komunicira. Psihološke značajke mase jesu niska organizacija, jaki osjećaji, velika aktivnost i spontanost, depersonaliziranost, sklonost masovnoj sugestiji, masovnoj hipnozi, ujedinjenju; oponašanje. Platon je masu opisao kao djelovanje čovjekove čulnosti. Le Bon je u njoj prepoznao divlje strasti. Spoznaja i ponašanje takve mase je emocionalno, stihijsko, nekritičko. U njoj se zbiva rascjep između „razuma i srca“ (Pečjak, 1994.). Primatelji prihvaćaju i dalje prenose nerazumljiv, a time i sumnjiv politički iskaz. Takva se politička informacija zbiva kao ideološka manipulacija . Politika kao mani- pulacija nespojiva je s istinskom demokracijom. Bertrand Russell primjećuje kako „fanatično vjerovanje u demokraciju čini demokratske ustanove nemogućim“. Da ideologija nije (i) iskrivljena svijest, bez ustezanja bi govorila o nejednakosti. Kako ideologija mora prikrivati nejednakosti, taj se postupak obavlja pojmovima društve- ne pravde, jednakosti, slobode, demokracije. Zaključna misao Manipulatori, na nacionalnoj i globalnoj razini, manipuliranjem prikrivaju stvarne namjere – postvaruju, podčinjavaju, tajno vladaju; koloniziraju i viktimiziraju ljude, društvo, državu. Oni su vodili i vode prikriveni – implicitni rat protiv građana 13 . Primjer za to je i privatizacija. Kriminalni model tranzicije i privatizacije u svim tranzicijskim zemljama, pa i u Hrvatskoj, organizirali su i proveli pojedinci i vla- dajuće skupine, u okviru legalnih aktivnosti, čime prikrivaju stvarne namjere svojih nositelja. S obzirom na to da su pravo i zakoni volja vladajuće političke klase, sve je bilo legalno, ali nelegitimno. Tako su nacionalne oligarhije u tranzicijskim zemlja- ma, koje su bile žrtve oružane agresije, postale implicitna peta kolona agresora – 13 Koga treba nazivati građaninom? Aristotel kaže: „Onaj tko je građanin u pučkoj vladavini često nije građanin u vladavini malobrojnih (u oligarhiji, op. a. ). ...Građanin ne postaje građanin time što negdje stanuje (jer i naselci i robovi dijele s ostalima zajedničko kućište), niti pak tko od onih što imaju pravo da se spore i pojavljuju pred sudom... Građanin se naprosto ne određuje točnije, ničim drugim, nego sudioništvom u sudstvu i vlasti“ (Aristotel, 1988:73-74).