Nova Istra

224 OGLEDI I ZAPISCI Miroslava TUŠEK laznog u monotoniji prolaznog. Načinom pisanja on izražava intenzitet i ljestvicu osjećaja, ćud svoje naravi, raspoloženja koja želi prenijeti i slična probuditi u čitate- lja. Feljtonist čita umjesto drugog i nanovo sastavlja slike iz stvarnosti, književnosti, umjetnosti, znanosti, ili iz duhovnog i emocionalnog života. Čitatelj je, pritom, pro- matrač, konzument i naknadni sladokusac. Feljtonist ima raznovrsne zadaće: hrabriti čitaoca i jačati mu razboritost i moral, uzdići ga do ćudorednosti (ovisno o običajima i ukusu vremena), obogatiti njegov emocionalni svijet, misli i dojmove, otvoriti mu srce, oplemeniti život s težnjom k napretku. Zbog svega toga pisac feljtona mora biti čovjek širokog duhovnog života, bogate kulture i erudicije, ukratko: mora biti ličnost. Feljtonističko pisanje pretpostavlja posebnu darovitost, ono je „izazov za stvara- laštvo, ali je i utok za stvaralački nejake ličnosti koje najčešće prihvaćaju općeaktual- no, ili naručeno u zamjenu za vlastitu muku nalaženja.“ (Đurović, isto.) Kada je riječ o pojmovnom određenju feljtona, onda čak i dobri poznavatelji ovo- ga područja izbjegavaju definicije. Haacke upotrebljava izraz „radna formula“,„obra- zac“. To obrazlaže činjenicom da svatko tko pokušava definirati feljton namjerno ulazi u složenost vlastitog vremena, pa time definicija može postati luđačka košulja, jer nova razdoblja donose nove nijanse, promjene i osvježenja, što sve ne može obu- hvatiti čvrsta definicija sa šturim pojmovnim aparatom. Svjestan je da će njegovi pokušaji i njegov izraz jednoga dana biti bezvrijedni i poništeni. No, umjesto defini- cije, Haacke ističe nekoliko značajka koje su u osnovi svakog feljtona od početka do danas. Te bitnosti ističu i drugi teoretičari. Prije svega, feljton je uvijek osobni način viđenja i opisa svijeta; osim informativnosti, u njemu prevladavaju pouka i zabava. U toj novinsko-literarnoj tvorevini, prozi što opisom komadićka svijeta zahvaća širok spektar društvenih i duhovnih odnosa određenog vremena, isprepliću se, kao što je rečeno, asocijacije, monolozi i meditacije. Svi se listovi ponašaju kao duhovni skrbnici svojih čitatelja, kao diplomati, nasto- jeći ih duhovno obogatiti i razveseliti, a pisac feljtona nastojat će da čitatelju „živce ugodno podraži“. 9 Većina se teoretičara slaže u tomu da svako određenje feljtona treba početi od pouke i zabave. Rečeno je da je subjektivnost jedna od glavnih značajka feljtona. J.L. Geoffroy je u vezi s tim rekao: „Moje rečenice nisu rezultat računa, ili hladne kom- binacije duha; riječi se pokoravaju naređenjima moje duše; odlučujuće je osjećanje; pišem onako kako se osjećam nadahnut i zbog toga me čitaju. (...) Netko je vidio u kapi rose sliku čitavog kozmosa i pošto joj nije znao ime, nazvao ju je – feljton.“ 10 9 Vladoje Dukat:„August Šenoa kao pisac feljtona“, Vijenac, 1894., br. 15. 10 Suvremeno novinarstvo , isto, str. 193.