Nova Istra

220 OGLEDI I ZAPISCI Miroslava TUŠEK u današnjem smislu, feljton se upotrebljava kao pojam od trenutka kada je u pariš- kom listu „JOURNAL des DEBATES“ 1799. godine oglasni prilog nazvan „Feu- illetone“ (franc. feuille-list). Taj je prostor Julien Louis Geoffroy povremeno punio kraćim člancima o kazalištu, kritičkim opaskama o upravo izvedenim komadima, kao i razgovorima o aktualnim svakodnevnim pitanjima. Sadržajno, Geoffroy je taj prostor proširio na literaturu, slikarstvo, putopise i slično. Postupno je cijeli taj pro- stor pretvorio u zabavno-kulturni prilog prema kojem je nastao asocijativni pojam feljtona. S vremenom on se s prilozima sasvim preselio na prostor ispod linije. U novinarsko-tehničkom smislu bila je to zasebna rubrika. No, sadržajno, ta je rubrika postajala sve disperzivnija, pa su se u njoj, osim kazališnih kritika, razgovora, pa čak i izvještaja o vremenu, objavljivale zagonetke, pjesme i sl. 2 Osim Geoffroya, u Francuskoj su sadržajno i stilski feljton razvijali i njegovi su- radnici: Desault, Chateaubriand, Nodier, a osobito Jules Janin, kojeg su nazivali „knezom feljtona“. Prema francuskim uzorima, i gotovo istodobno, u Njemačkoj su feljton afirmirali Börne, Heine i pripadnici Mlade Njemačke. Oni su preobrazili feljton u „plamenu političku prozu“ 3 i sadržajno ga obogatili. Razvoj je dalje tekao preko Lindaua i Blumenthala. U njemačkome dnevnom tisku pojam feljtona uve- den je tridesetih godina 19. stoljeća, a osobito poslije 1848. godine. U Austriji se feljton razvijao od Kürnbergera, preko Spitzera i Speidela do Altenberga i Bahra. Feljton je ubrzo doživio vrhunac i postao moda, afirmirao se u gotovo svim rubri- kama lista, kao i u esejistici, „prokrijumčarivši“ se i u političku te znanstvenu litera- turu. Došlo je do njegove stilske preobrazbe ovisno o idejnoj i estetskoj usmjerenosti pojedinih literarnih strujanja. Vrlo često zadaća feljtona nije bila samo u literarno- estetskoj poduci i zabavi, nego se njime neizravno kazivalo i ono što u političkom dijelu lista nije bilo dopušteno. Već je Emil Dovifot utvrdio da je feljton u stanovitoj mjeri i od vremena na vrijeme zrcalo lista 4 . S obzirom na vrlo dinamičan razvoj, feljton je postao predmetom raznih teorijskih rasprava. Pojmovno, jedni su ga odre- đivali prema novinarsko-tehničkoj osnovi, a drugi su tražili fenomenološke pojave, pa su ga, primjereno tome, uvrstili ili u novinarski ili u književni žanr. U rubrici ispod linije sve su češće objavljivani ne samo žurnalistički nego i drugi radovi: reportaže, intervjui, komentari, pisani feljtonskim stilom, za koji je karakte- rističan: lagan, zabavan ton, pouka i zabava, jednostavan i razumljiv izraz, upotreba satiričkih i humorističkih elemenata, originalnost u razvijanju misli i izbjegavanje 2 „Stvari su se komplicirale i pojavili su se, teoretski, sporni problemi“. France Vreg:„Feljton u listu“; Božidar Novak: Suvremeno novinarstvo , Stvarnost, 1964. 3 Isto. 4 Emil Dovifat: Zeitungslehre , sv. 2, str. 61.