Nova Istra

78 IVO ANDRIĆ Almir BAŠOVIĆ 76). Baš u trenutku kad Milan pomisli da je „došao posljednji čas“, zakukuriče pije- tao, a Milanov protivnik u igri „prsnuo je kao mehur od sapunice i sa njim je nestalo i karata i novca sa kamene ploče“ (str. 181). Međutim, istog jutra Jevrej Bukus Gaon između dvije ploče na kapiji nalazi „đavolji dukat“, krši starozavjetnu zabranu vezanu za subotu, uzima madžariju te odlazi u Ustamujića han da kocka. Sasvim u skladu sa ponavljanjem kao važnim principom teatarske umjetnosti, Gaon na mostu preuzima ulogu Milana Glasinčanina. Sasvim u skladu sa mostom kao pozornicom na kojoj se odvija prepoznavanje, i Milan i Bukus tu u skladu sa svojim karakterima nalaze svo- ju sudbinu. Milan je nakon ovog događaja na ćupriji dva mjeseca ležao u postelji i taj događaj ga je potpuno promijenio. Za njega pripovjedač kaže kako sada „gleda samo svoju kuću i ide za svojim poslom, kao da nikad nije znao ni za društvo ni za karte“ (str. 181-182). Bukus je još te jeseni „postao skitnica i kockar od zanata i napustio roditeljsku kuću“, a poslije je „napustio kasabu i otišao u svet za svojom zlom koc- karskom sudbinom“ (str. 185). Kasnije, kada most postane scena za susrete gimna- zijalaca i studenata, za Nikolu Glasinčanina se kaže da je njegov deda Milan umro u sarajevskoj ludnici,„pošto je u mladosti prokockao veći deo imetka“ (str. 290). VII. Most na Drini kao pozornica i maskiranje kao teatarski fenomen (Dioniz iz čijeg kulta nastaje teatar jedini je „bog s maskom“) određuju sudbinu Gregora Feduna. Na početku ove epizode, Andrić još jednu povijesnu krizu tematizira opisujući sta- nje na mostu. Naime, žandare koji su tu stražarili smjenjuje odred„Streifkorps“, koji je organiziran kada je ustanak u Hercegovini počeo uzimati ozbiljnije razmjere te je preko Foče i Goražda dopirao u blizinu višegradskog kotara. Među tim stražarima nalazio se i Gregor Fedun, Rus iz istočne Galicije, mladić „džinovskog rasta i deti- nje duše“ (str. 190). U tog mladića, kako kaže pripovjedač, polagano ulazi proljeće, „plavi mu i zbunjuje sva čula, zanosi i mrsi misli“, zbog čega mu je izgledalo da sa svakim proljetnim danom„sve više kao da nekoga čeka na tom izloženom i vetrovi- tom mestu“ (str. 191). Jednog dana preko mosta prolazi turska djevojčica i pogleda Feduna, a njemu se činilo da sada „ima zaista koga da čeka“ (str. 192). Nakon što nekoliko puta na mostu razmijene poglede koji postaju sve duži, a osmijesi življi i smjeliji, djevojka upita Feduna kada je opet na smjeni te mu kaže da će u sumrak odvesti svoju staru nenu u čaršiju a da će se zatim vratiti sama. Djevojka zaista u zakazano vrijeme prolazi mostom, a pored nje je išla „stara, pogurena Turkinja, za- buljena u tešku crnu feredžu“ (str. 195). Zatim,„sa nestrpljenjem koje je ličilo na strah“ (str. 195), Fedun čeka djevojčin povratak, ali umjesto djevojke na most dola- zi smjena straže i vahtmajster Draženović koji Fedunu i drugom stražaru Stevanu