Nova Istra

72 IVO ANDRIĆ Almir BAŠOVIĆ pripovjedač kaže da su sejmeni zaista obilazili sela,„ali nisu tražili decu nego su po Abidaginom nalogu prisluškivali i raspitivali po narodu ne bi li saznali ko su ti ne- poznati ljudi koji ruše most“ (str. 37-38). Zatim se uvodi ludilo majke dvoje mrtvo- rođene djece, koju je kasaba prozvala luda Ilinka: „Niko nije znao kako da joj po- mogne i objasni da njena deca nisu uzidana u most.“ (str. 38) Dakle, odnos između smrti i ludila u vezi sa mitskim žrtvovanjem dvoje djece pripovjedač razotkriva kao izmišljenu priču, ali odmah nakon toga se uvodi svojevrsni agon između Radisava, kao onoga koji ruši izgrađeno, i Plevljaka kao nekog ko je zadužen za hapšenje i ka- žnjavanje onog ko se usudio suprotstaviti gradnji mosta, a taj agon bitno će odredi- ti strukturu čitavog Andrićevog romana. Kraj tog agona određen je Radisavovom smrću i Plevljakovim ludilom, a izrazito teatarski konstruiranu scenu nabijanja na kolac, u kojoj se Radisav izlaže pogledu, prati Abidagina naredba da Plevljaka „vežu u kući da ne budaljaka naokolo“. Odnos između ova dva lika čiji agon određuje temelje ćuprije odredit će i uslo- ve pod kojima svi likovi iz raznih epoha mogu dospjeti u priču, odnosno odredit će način na koji će se oni povezati sa mostom i sa Andrićevim teatrom povijesti. Nai- me, gotovo svi likovi iz ovog romana sa mostom se povezuju ili tako što se temati- zira njihova smrt ili tako što se tematizira njihovo ludilo. Upravo se preko smrti sa mostom povezuju čičica Jelisije iz Čajniča i siromah Mile, zatim Fata Osmanagić, Gregor Fedun i gazda Pavle, kojeg austro-ugarski vojnici zatvorenog čuvaju pored mosta sa nalogom da ga ubiju ukoliko se mostu nešto dogodi, a čitav roman zavr- šava smrću čuvara mosta Alihodže Mutevelića. Preko neke vrste ludila sa mostom se redom povezuju luda Ilinka, Milan Glasinčanin koji na mostu kocka sa đavolom, lokalna luda Ćorkan, zatim Pjetro Sola, jedini Italijan u varoši, kod kojeg vijest oka- čena na mostu o tome da je neki njegov sunarodnjak ubio caricu aktivira maniju go- njenja, pa gospođa Bauer koja nakon smrti svog ljubavnika dr. Balaša napušta svoga muža i odlazi u neki sanatorijum kod Beča te na kraju i Lotika, koja nakon što na- pusti svoj hotel doživi potpuni živčani slom. Dakle, moglo bi se reći da ludilo i smrt bitno određuju Andrićev teatar povijesti, a upravo zato što se u roman uvode prije nego što se most izgradi, predstavljajući zatim jedini kontinuitet u povezivanju liko- va sa ćuprijom, moglo bi se reći da su to dva fenomena koja po Andriću presudno određuju povijest i nakon trenutka u kojem ovaj historijski roman završava, o čemu će kasnije još biti riječi.