Nova Istra

71 Almir BAŠOVIĆ IVO ANDRIĆ ne, a taj trenutak „određuje Jamak sam, mrko, neumoljivo, bez pogovora i objašnje- nja“ (str. 23). Nakon što prelazak preko Drine izgradi kao paralelu sa putovanjem duše na onaj svijet, Andrić opisuje adžami-oglan, danak u krvi, dakle događaj koji će motivirati Mehmed pašu Sokolovića da sagradi most kao vezu između svjetova i pozornicu na kojoj će se odvijati teatar povijesti. U ovom postupku bi se mogla prepoznati para- lela sa prelaskom iz rituala na teatar. Ne mora se posebno naglašavati u kojoj mjeri Andrić Drinu tretira kao granicu koja je izrazito dramatičan fenomen kao ni važnost koju kult mrtvih ima za nastanak teatra. Upravo će gradnja mosta kao pozornice značiti prelazak sa mitskog na historijsko, ireverzibilno vrijeme, a povremeno tema- tiziranje Drine, vode koja teče ispod mosta, odredit će ritam Andrićevog romana. Samu gradnju mosta uporno prati metafora pogleda iz koje nam i dolazi riječ te- atar (theatron je grčka riječ kojom se označavalo mjesto za gledanje), a zanimljivo je da se nakon te gradnje kao svojevrsnog mita o nastanku uvodi eshatološki mit. Zapravo bi se moglo reći da gradnju mosta kao varijantu mita o stvaranju Andrić suptilno naglašava slučajevima kada most gubi svoju funkciju. Kako to u studiji O književnim arhetipovima kaže Jeleazar Meletinski, mit o stvaranju je osnovni, bazni mit – mit par exellence, a eshatološki mit je samo obrnuti mit o stvaranju, koji pri- povijeda o privremenoj pobjedi haosa (kroz potop, požar i slično) o kraju svijeta ili kraju kosmičke epohe. (Meletinski, 2011: 21) Kod Andrića se odmah nakon grad- nje mosta kao verzije mita o stvaranju uvodi poplava kao najstariji eshatološki mit (možemo ga naći još u Epu o Gilgamešu , dakle prije velikog „biblijskog potopa“), a u tom poglavlju se kaže da su zbog nivoa vode Višegrađani tada prvi i posljednji put vidjeli svoju kasabu bez mosta (str. 92). Nešto kasnije most postaje i brana od„mori- je“, u vremenima kada se pojavljuje zaraza:„Tada je život na kapiji menjao svoj izgled. Nestajalo je građana, zaposlenih i dokonih, zamišljenih ili raspevanih, a na pustoj sofi sedela je opet, kao u vreme buna i ratova, straža od nekoliko zaptija. Oni su za- ustavljali putnike koji su dolazili od Sarajeva i vraćali ih mahanjem pušaka i glasnim povicima natrag.“ (str. 117) III. Andrićev postupak, koji bi se mogao povezati sa odnosom između mita i povije- sti, a koji bitno određuje konstrukcijski princip romana Na Drini ćuprija , vezan je upravo za temeljni odnos koji određuje gradnju mosta. Prvo se navodi:„narod lako izmišlja priče i brzo ih širi“ (str. 37), a zatim se kaže da se raširila priča o potrazi za dvoje blizanaca, Stojom i Ostojom, jer se most ne može napraviti ukoliko se ta djeca ne uzidaju u njegove temelje. Ta se priča odmah razotkriva kao izmišljena, jer