Nova Istra

70 IVO ANDRIĆ Almir BAŠOVIĆ vanja i ćeifova“ (str. 106). Kada se stanje u Srbiji i na granici smiri, čardak gubi važ- nost i smisao (str. 107), a nakon što taj čardak izgori, kaže se kako je kapija „opet po- stala za kasabu ono što je oduvek bila“ (str. 108). A upravo je ta kapija prostor koji pokazuje sličnost ćuprije sa institucijom teatra kao par exellance društvenog i grad- skog fenomena. Odlazeći u teatar, građani jednoga grada iskazuju svoju pripadnost tom gradu, u teatru se jedna društvena zajednica pokazuje onako kako se u vjerskim objektima pokazuje pripadnost određenoj religiji. Kod Andrića se svakodnevni ri- tuali na mostu povezuju sa socijaliziranošću u Višegradu, pa se tako naprimjer za mjesto koje most zauzima u gradu na jednom mjestu kaže: „Mnogi je od tih činovnika, žustar Mađar ili nadmen Poljak, sa zebnjom prešao ovaj most i sa odvratnošću stupio u kasabu u kojoj je u početku odudarao od svega kao kap zejtina od vode u kojoj pliva. A već koju godinu docnije on je sedeo satima na kapiji, pušio na debeli ćilibarski cigarluk i kao rođeni kasablija gledao kako se dim raspliće i gubi pod svetlim nebom, u nepomičnom vazduhu sumraka.“ (str. 212) II. O vezi ćuprije sa teatrom u Andrićevom romanu na izvjestan način govori i povijest koja prethodi gradnji mosta. Nakon što nam iznese osnovne informacije o mostu, Andrićev pripovjedač u narednom poglavlju pripovijeda o vremenu prije nego što je most napravljen i tu kaže: „Sad nam se valja vratiti u vremena kad na ovom me- stu nije bilo ni pomisli o mostu, pogotovu ne o ovakvom kao što je ovaj.“ (str. 21) Upravo taj „povratak“ svjedoči o važnom Andrićevom postupku kojim se, sa jedne strane, naglašava važnost Drine kao granice, a sa druge strane se priprema gradnja mosta kao jedna vrsta utemeljujućeg kulturnog mita koji će bitno odrediti logiku po kojoj most u strukturi romana funkcionira. Prije gradnje mosta opisuje se skela na Drini, a lik skelara Jamaka građen je po- moću niza paralela sa mitskimHaronom koji je prevozio duše na onaj svijet. Za tog Jamaka se kaže da ga je „budnog bilo teže dozvati nego drugog iz najdubljeg sna“, on je „čovek divovskog rasta i neobične snage, ali je propao u mnogim ratovima u ko- jima se proslavio“. Zatim slijedi njegov opis: „Imao je samo jedno oko, jedno uho i jednu nogu (druga mu je bila drvena). Takav, bez pozdrava i osmejka, on je prevozio robu i putnike, ćudljivo i samovoljno, sporo i neuredno, ali pošteno i sigurno, da su se njegova poverljivost i njegovo poštenje u priči pričali, isto kao i njegova sporost i samovolja.“ (str. 22) Taj splavar sa putnicima niti razgovara niti sa njima dolazi u dodir, oni mu bakreni novac za prevoz bacaju na dno crne skele. Kada Drina pora- ste, splavar „ogluhne i na ono zdravo uho“ te povuče svoju skelu dok voda ne opad-