Nova Istra

69 Almir BAŠOVIĆ IVO ANDRIĆ prikazu prostora, perspektivizam kako ga definira Stanzel potiče čitaočevu iluziju da su mu poprišta prikazane stvarnosti predstavljena neposredno i zorno ( Stan- zel, 2008: 155-156). Ovakav odnos prema prostoru i događajima Andrić nagla- šava do te mjere da bi se u vezi s njegovom prozom gotovo moglo govoriti o ne- koj vrsti „nevidljivog teatra“, a možda najbolji primjer za to predstavlja roman Na Drini ćuprija . U knjizi Dvjesto hiljada dramskih situacija Étienne Souriau teatar određuje kao kontrast između fizičkih ostvarenja scenskog mikrokosmosa i duhovnosti pozoriš- nog makrokosmosa iz kojeg je ovaj prvi isječen (Souriau, 1982: 19). Scenski mikro- kosmos ima moć da sam predstavlja i nosi čitav pozorišni makrokosmos, ali pod uslovom da bude dovoljno „fokalan“, ili zvjezdano središan , da njegova žiža postane žiža čitavog svijeta koji nam je prikazan. Kao osnovni zakon pozorišta Souriau na- vodi zvjezdanu organiziranost svijeta djela, kojoj izvjesna tačka međuljudske nape- tosti služi kao središte i jezgro, i koja „u granicama zatvorene scenske kocke zrači punom kosmičnošću“ (Souriau, 1982: 20-21). Moglo bi se reći da je u romanu Na Drini ćuprija za Andrića most upravo neka vrsta mikrokosmosa, neka vrsta jezgra i središta, to je scena na kojoj se odvija teatar povijesti. Sve važne historijske promjene Andrić uvijek povezuje sa promjenama na višegradskoj ćupriji, na taj most se kače proglasi i važne obavijesti novih vlasti, društvene promjene se uvijek komentiraju strukturom ljudi koji na mostu borave, a roman završava posljedicama izazvanim granatiranjem ćuprije. Roman Andrić počinje opisom rijeke Drine iz gotovo božanske (ili bi u skladu sa dominantnom slikom svijeta možda bilo tačnije reći: geološke) perspektive, a za- tim iznosi podatke o mostu, prilagođene ljudskoj mjeri, upravo kao da daje tehnički opis teatarske scene na kojoj će se odvijati većina radnje: „Most je oko dve stotine i pedeset koraka dugačak a širok oko deset koraka, osim na sredini, gde je proširen sa dve potpuno jednake terase, sa svake strane kolovoza mosta po jedna, i dostiže dvo- struku širinu.“ (Andrić, 1981: 11) Nakon uvodnih poglavlja koja se bave gradnjom mosta, pripovjedač nas uvodi u svijet u kojem se na mostu kao na pozornici poka- zuju historijske promjene. Ćuprija na Drini je najmanje važna kao sredstvo pukog povezivanja dviju obala, a dio mosta nazvan kapija sve vrijeme funkcionira kao neka vrsta proscenijuma na kojem se akcentira važnost nekog lika ili povijesnog događaja. Naprimjer, buna u Srbiji dovodi do toga da važnost mosta neobično poraste, za- tim se u skladu sa historijskim promjenama prostor mosta mijenja, jer na njegovoj kapiji vojska diže drven čardak (str. 98). Za čičicu Jelisija iz Čajniča se kaže:„čardak ga je progutao kao pauk muhu“ (str. 99), a čardak proguta i siromaha Milu, i to zbog pjesme. Kako se kaže, tako je čardak počeo da „radi“, te se dodaje da je „pod krvavim i zloglasnim čardakom nestala kapija a sa njom je nestalo i sastanaka, razgovora, pe-