Nova Istra

200 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ (3) nesvodljivosti suverene moći političkoga iz koje proizlaze svi teorijski prijepori između „žalobne igre“ i tragedije. „Suveren predstavlja povijest. On poput žezla drži historijsko zbivanje u svojoj ruci. Ovo je shvaćanje sve drugo negoli povlastica kazalištarija. U njegovu su temelju državno-pravna razmišljanja. Posljednja razračuna- vanja s pravnim naukom srednjovjekovlja stvorila su u 17. stoljeću novi pojam suverenosti.“ 22 Kako god bilo, ulazak nove forme i diskursa melankolije u raspravu o biti moder- nosti za Benjamina je značilo to da se povijest više ne odvija na „planu transcenden- cije“. Sve se događa samozakonomjerno, imanentno vlastitome hodu u nepoznato. Singularnost i ponavljanje fenomena zahtijeva nove pojmovne alate. Naposljetku, u svemu tome postaje posve izvjesno da se klasična figura simbola, koja je krasila Kan- tovu metafiziku uma i Goetheovu svjetsku književnost ( Weltliteratur ), nadomješta alegorijom . Možda je za Benjaminovo shvaćanje razlike tragedije i „žalobne igre“ do- statno pokazati da je riječ o konceptualnoj razlici koja nastaje otuda što je u teme- lju prve mit, a u središtu druge povijest. 23 Kada se mit i povijest sukobljuju, nastaje doba paradoksalnoga utemeljenja. S jedne je strane riječ o vladavini sila nesvjesnoga, a s druge o moći racionalne konstrukcije novih svjetova.„Žalobna igra“ predstavlja taj sukob na navlastit način melankolije. Osim što je riječ o jednoj ideji, a ne puko- me oponašanju zbilje i mitskoga predloška, novost je ove dramske forme u tome što postavlja na scenu„realizam“ bez stvarnosti. O čemu se tu radi? U daljnjim objašnje- njima razlike i srodnosti koncepta tragedije i „žalobne igre“ Benjamin osobitu po- zornost poklanja razlikovanju patosa , koji je nosio Grke u mitskom svijetu, s osjeća- jem žalovanja u baroku nastalog već otuda što smrt i razaranja neposredno prijete iz razdrtosti svijeta bez temelja. Mit je štitio estetski privid„početka“/“podrijetla“ ( Ur- sprung ) svijeta. Podarujući mu pravo na iluziju oduševljenja u stvaranju fikcija o lje- poti i istini, istodobno se ogradio od pada u povijest idejom„sudbine“. Tome usuprot, povijest se iz ideje svrhovita cilja, koju jamči teologija spasa, profano dešava u znaku krvave igre za prijestolje. Što je u Grka mitski početak, to je u njemačkome baroku suverenost moći bez temelja. Posrijedi je naprosto ono što se mora razviti tijekom procesa nastajanja jednoga svijeta u sukobu između fikcije i stvarnosti. Nema ipak nikakva razloga „žalobnu igru“ smatrati palim anđelom tragedije. Njezina alegorijska uzvišenost kroz predstavljanje novoga svijeta u neprestanim borbama za vlast poka- 22 Walter Benjamin, isto, str. 245. 23 Walter Benjamin, isto, str. 243.