Nova Istra

198 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ događa u razdoru između gubitka izvornika i želje za novim umjetničkim htijenjem ( Kunstwollen ) kao pokretačkom snagom promjena. Gdje se u Heideggera tjeskoba suprotstavlja strahu kao ono ontologijsko onome ontičkome, u Benjamina se melan- kolija suprotstavlja žalovanju kao doživljaj osjećaju. Već je u tome zamjetan obrat. Drugotno ili „drugi život“ kao carstvo refleksije i kontemplacije nije proizvod bitka u stanju prisutnosti. Posrijedi je događaj konstrukcije nečega što prestaje biti konti- nuitet u vremenu, postajući kaotičnim i nepredviđenim događanjem. Što je, dakle, bit melankolije? Ništa drugo negoli da se tom figurom srednjovjekov- ne žalosti za zbiljskom Božjom prisutnošću razotkriva bit suvremene egzistencijalne strukture vremenitosti. A ona ne žali za prošlošću zbog nje same, nego zbog toga što je budućnost ostala bez mogućnosti povijesnoga napredovanja. Bez mesijanske nade za one koji su ostali bez nade ne postoji druga mogućnost događaja povratka u iskon. Sada je bjelodano zašto je Benjamin na tragu romantike i Nietzschea došao do po- sljednje točke obrata metafizike unutar nje same posegnuvši za figurom koju je pro- našao u ruševinama jedne paradoksalne epohe antinomija uma i vremena. Sablasna je „priroda“ baroka da se u njemu osjeća kraj povijesti kao smisla i svrhe bitka te događaj novoga iz nastanka znanstveno-tehničkoga sklopa mišljenja koje život svodi na kon- strukciju kao što umjetnosti podaruje sjaj izvanjskoga. U blještavilu estetskoga privida zamire sjaj istine. Što je onda u stvari„žalobna igra“? Samuel Weber daje jednoznačan odgovor: smrt tragedije . 18 Benjaminovo shvaćanje„žalobne igre“ ( Trauerspiel ) proizlazi iz logike nadomjeska. Nije teško vidjeti kako se trag Schmittove postavke o preokretu teologije u politiku ili božanskoga u profano može pronaći gotovo na svim mjestima ove presudne rasprave za čitavo mišljenje Waltera Benjamina. Barokna se kršćanska drama može razumjeti kao sekularizirana tragedija . Ono što je iz temelja razlikuje od grčkoga izvornika jest to da se u„prazno središte“ mita sada ubacuje umjetnički pre- rađena stvarnost povijesno-političke borbe za vlast u europskome novome vijeku. Te- orija tragedije na kojoj postavke izgrađuje Benjamin ima podrijetlo u Nietzscheovu nastupnome spisu Rođenje tragedije . Već smo ukazali na to da je ista„sudbina“ zadesila obojicu. Umjesto akademskoga života sveučilišnih profesora postali su slobodni pisci. Služba državi i sloboda nepripadanja odlučuje u konačnici i o načinu kazivanja. Ako Nietzsche u svojoj teoriji simbolički suprotstavlja bogove svjetla i razbora (Apolona) s tamom i ekstazom (Dioniz), onda Benjamin suprotnost tragedije i žalobne igre vidi u opreci svetoga i svjetovnoga. Carl Schmitt će to u svojemu spisu o tragediji razviti na primjeru razlike Hekube i Hamleta. 19 18 Samuel Weber, isto, str. 156. 19 Carl Schmitt, Hamlet oder Hekuba: Der Einbruch der Zeit in das Spiel , Klett-Cotta, Stuttgart, 2008. 5. izd.