Nova Istra

192 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ vraćanju. U filozofijskome smislu pitanje spoznaje jest, dakle, pitanje kritike pojma bitka kao nečeg postojanoga i nepromjenljivoga. Stoga je Benjamin ovom raspravom dirnuo u tabu srednjovjekovne logike i ontologije, koji se održao sve do u moderno doba. Pristupio je na osebujan način„nominalistima“ ili „partikularistima“. Učinio je to odlučivši se za prikazivanje u filozofijskome diskursu onoga pojma koji zapravo više i nije pojam. Ali ipak ima karakter fenomena u njegovoj nesvodljivoj singularno- sti. To je značilo da se pitanje bitka i istine treba razložiti na putu razgradnje obaju tradicionalno-metafizičkih shvaćanja koja su vladala od Aristotela do Hegela. Jedno polazi od općenitosti i apstraktne dedukcije, a drugo već uvijek pretpostavlja poseb- nost i pojedinačnost „događaja“ neke stvari ili bića. Kada riječ postane „sredstvom“, tada jezik poprima značenje preobrazbe kazivanja u komunikaciju. Ono što odsada čini „bit“ jezika i ima spoznajno-kritičke posljedice za sva daljnja Benjaminova izvo- đenja, jest uvid da je barokno doba u svojoj suverenoj neutemeljnosti ništa drugo ne- goli sveza melankolije za postojanim bitkom u alegorijskome prikazivanju vremena (vječne prisutnosti). To je doba žalovanja za prošlošću kao konstrukcije nečega što se neprestano obnavlja i u tom obnavljanju napreduje u svojoj ponovljivosti. Drugim riječima, Benjamin je došao do spoznaje da treba krenuti putem-između ( in-between ) dvaju ontologijsko-spoznajnih modela. Pritom je onaj drugi, s pojmovima kontin- gencije i singularnosti, profanosti i rastemeljenja samo uvjetno „pravi“ put do istine. No, što je istina drugo negoli sveza/odnos sklopa (umjetnosti-politike-tehnike) i konstelacije (društva-kulture) u doba raspada metafizičke slike svijeta? Na jednome mjestu„Prologa“ nailazimo na objašnjenje. Metoda koja mora zajamčiti pravi prikaz onoga o čemu stvar govori sažima se u „kontemplativnome načinu predstavljanja“. Rasprava ( Traktat ) sjedinjuje otuda kritičko i filozofijsko shvaćanje reprezentacije: „Žalobna igra u smislu povijesno-filozofijske rasprave jest jedna ideja. Od književno se historijske razlikuje ponajviše time što pretpostavlja je- dinstvo, gdje ova, pak, mora biti obvezujuća spram mnoštvenosti. Dife- rencije i ekstremi koji književno-historijska analiza ujedno nadilazi i kao postojeće relativira, obuhvaća u razvitku pojma rang komplementarnih energija i otuda se povijest pojavljuje samo kao obojeni rub jedne kristal- no čiste simultanosti.“ 13 Razlika između ideje i fenomena, koliko god se činilo kantovskim pitanjem o su- bjektu kao izvoru transcendentalne spoznaje, sada se otvara kao prijepor između fi- 13 Walter Benjamin, isto, str. 218.