Nova Istra

190 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ stvo raspada metafizičke slike svijeta odgovora plesu nad ruševinama. Vrijeme ba- roka protječe između psihodramatike „žalobne igre“ ( Trauerspiel ) i eksperimentalne igre s tehničkim jezikom strojeva. U„Spoznajno-kritičkome Prologu“ u raspravu o „žalobnoj igri“ Benjamin već na početku ograničava zadaću„filozofijskoga nauka na historijsku kodifikaciju.“ 10 Pita- nje prikazivanja predstavlja problem. Ali ne samo stoga što se ovdje u prijeporu su- sreću povijesno vrijeme i sustav u sklopu„filozofijskoga nauka“ koji ono što se doga- đa nastoji historijski obuhvatiti pojmovljem. Problem sustava i metode u Hegelovoj Znanosti logike (Wissenschaft der Logik) kao i u Marxovu Kapitalu od temeljnoga je spoznajno-povijesnoga značaja. Nije nipošto svejedno kako i na koji se način pri- kazuje i predstavlja ono što nam izmiče tlo pod nogama i postaje dovršena zbiljska povijest. Pojmovi i kategorije historijskoga prikaza, kako ih razumije Benjamin iz spekulativno-dijalektičkoga razvitka u Kanta i Hegela, međutim, zahtijevaju druk- čiji način razlaganja. Utoliko više što je ovdje riječ o razmatranju koje u središte po- stavlja problem podrijetla ili nastanka ( Ursprungs ) nečeg takvoga kao što je navlastita forma novovjekovne tragedije u njemačkoj „žalobnoj igri“ ( Trauerspiele ). Proboj do novoga razumijevanja odnosa spoznaje bitka i istine, koji Benjamin nastoji podastri- jeti svojim načinom mišljenja u kontekstu ove rasprave, čini se istodobno iznimno poticajnim i nadasve prijepornim. Naime, da bi se uopće mogao održati pristup koji počiva na razotkriću pojmova kao figuracija, što će kasnih 1920-ih i 1930-ih godina imenovati „misaonim i dijalektičkim slikama“ ( Denkbilder-dialektischer Bilder ), oči- gledno je bilo potrebno pokazati u čemu se sastoji promijenjeni odnos „univerzalija“ i „transcendentalija“, singularnosti i ponavljanja u pitanjima spoznaje bitka i istine. Rolf Tiedemann u svojem tumačenju minuciozno pokazuje da pojam bitka koji rabi Benjamin, doduše, ima skrivene dodirne točke s Heideggerovim razumijevanjem iz Bitka i vremena ( Sein und Zeit ). No, ipak je bliži nekoj vrsti mistike i ezoterične pojmovne uporabe na tragu Ernsta Blocha iz spisa Duh utopije (Geist der Utopie) iz 1918. godine. 11 Zadaća se filozofije i kritike stoga pokazuje u„predstavljanju ideje“. Njezin prikaz uključuje napuštanje transcendentalnih formi apstrakcije. U„Prologu“ se pokušava krenuti još dalje u razmatranju ideje o kritici i pojmu umjetničkoga djela. Namjesto shvaćanja romantike o Gesamtkunstwerku , sada se težište preusmjerava. U konfigu- raciji složene igre pojmova koji dolaze iz svih sfera života, što znači iz povijesti, filo- 10 Walter Benjamin, Ursprung des deutschen Trauerspiels , str. 207. 11 Ernst Bloch, Geist der Utopie , Duncker & Humblot, Berlin, 1918. Vidi o odnosu Blocha i Benjamina: Rolf Tiedemann, Studien zur Philosophie Walter Benjamins , Suhrkamp, Frank- furt/M.,1973., str. 26.