Nova Istra

189 Žarko PAIĆ FILOZOFIJA morazumljivim se čini da je za fragmentarnost i eliptičnost iskaza studij Novalisa i romantike bio iznimno značajnim. No, to još možda više vrijedi za spis Podrijetlo njemačke žalobne igre . U njemu se pronalaze nove forme i diskursi, pojmovne figu- racije i sentencije. Nakana se svodi na proboj začaranoga kruga transcendentalnoga govora. Ako nema životnosti pojedinačnoga djela, sve je ostavljeno na milost i nemi- lost apstraktne forme. Koliko je značenje jezika u formulaciji postavke o suverenosti sekularnoga doba kaosa s kojim barok izgrađuje varljivu mrežu stabilnoga poretka odlučujuće za razumijevanje odnosa melankolije i alegorije, vidljivo je već otuda što Benjamin žalobnom igrom obuhvaća sve ono što pripada žanru moderne tragedije. Jezikom se bavio još 1916. godine u dva fragmenta – Žalobna igra i tragedija ( Tra- uerspiel und Tragödie ) i Značenje jezika u žalobnoj igri i tragediji ( Die Bedeutung der Sprache in Trauerspiel und Tragödie ). 9 Jezik, dakle, shvaća gotovo platonski i kaba- listički. Njime imenujemo svijet, a ne služi nam za puku komunikaciju. Iskonsko kazivanje moguće je samo zahvaljujući božanskoj otvorenosti jezika kojom stvari ulaze-u-svijet. Ako se tako shvati „priroda“ jezika, onda je zadaća filozofije u tvor- bi događaja kojim se svijet u horizontu vremena pokazuje poput stvaralačke igre na granici mistične spekulacije i demijurškoga eksperimenta. Tragovi židovskoga mesi- janstva ovdje su isprepleteni s grčkim shvaćanjem kazivanja. Ono se predajom oču- valo te u romantici prinosom Novalisa i Hölderlina dospjelo do najvišega uvida u bit umjetnosti. Međutim, značenje se jezika profanira. U okružju „žalobne igre“ nasuprot grčke tragedije jezik sada služi kao čisti zvuk bez značenja, kao znakovna podloga prazni- ne. U dva fragmenta o jeziku zbiva se rastemeljenje metafizičke dubine stvaranja svi- jeta. Umjesto imenovanja novoga iz biti kazivanja koje nastaje iz Božje riječi kao si- nonima za stvaranje svijeta, na djelu je opredmećenje ljudskoga jezika u funkciji pra- zne komunikacije. Nema nikakve sumnje da se Benjamin ne može prispodobiti za univerzalnu semiotiku koja jezik svodi na goli znak u procesu označavanja. Iz same tajne židovske kabalistike, koju je svojim tumačenjem u 20. stoljeću uzvisio njegov suputnik i prijatelj Gershom Scholem, otkrivenje Božje riječi ocrtava svijet kao igru vječnosti i vremenitosti kroz niše iluminacija. Stoga se može kazati kako je za pad jezika u stanje tehničko-znakovne komunikacije bez dubine odgovoran iskonski pad čovjeka iz Božje istine otkrivenja u glib povijesnosti. Prazne se riječi ne odnose više na svetost govora koji ozakonjuje prirodu stvari. Sve postaje arbitrarnim znakom. Zbog toga se funkcija alegorije u baroku može tek razumjeti kada se uvidi da isku- 9 Walter Benjamin, Trauerspiel und Tragödie , u: Gesammelte Schriften, Suhrkamp, Frankfurt/M., 1991., II-i, str. 133-137. i Die Bedeutung der Sprache in Trauerspiel und Tragödie , u: Gesammelte Schriften, Suhrkamp, Frankfurt/M., sv. II-i, str. 137-140.