Nova Istra

186 FILOZOFIJA Žarko PAIĆ ne samo Benjamina, nego i programa Frankfurtske kritičke teorije društva. 5 Otklo- nimo li sve ove naizgled izvanjske okolnosti, jedno je ipak neporecivo. Nije ideja nje- gova spisa Podrijetlo njemačke žalobne igre tek u primjeni Schmittove političke teorije suverenosti na umjetnost. Posrijedi je stvaralačko preuzimanje ideja u drugo okruž- je djelovanja s jasnom uputom da se pojam„suverenosti“ odnosi na novovjekovnu sekularizaciju kršćanske apokaliptike i mesijanstva u svim područjima mišljenja i djelovanja. Umjetnost nije iznimkom u tom procesu pada u vrijeme koje određuje mahnitost svjetovne vlasti, doba okrutnih tirana i alegorije o Sudnjem danu. Što je autonomno za umjetnost, to je suvereno za politiku . I bilo bi posve krivo ovaj stvaralač- ki odnos dvojice ipak bitno suprotstavljenih mislilaca svoditi na „prisvajanje“ i „pri- mjenjivanje“ gotovih teorijskih rješenja. Uostalom, kao što ćemo pokazati u drugome poglavlju ove studije, Schmitt i Benjamin se bitno razlikuju u shvaćanju političkoga i politike, katehona i mesijanstva . 6 Za Benjamina se pojam „žalobne igre“ ( Trauerspiel ) može objasniti iz biti nje- mačkoga baroka. Već je iz ovoga jasno kako je riječ o posebnom slučaju ili iznimci. U sklopu europske povijesti iznimka više ne potvrđuje pravilo. Možda je preuzetno kazati da ga iznova stvara. Ipak, čini se razložnim uputiti na mogućnost odvajanja od predloška kao u teoriji emergencije. Ali, barok se kao ni romantika ne mogu je- dino svesti na pitanje stila s kojim povijest umjetnosti i teorija književnosti nastoje razgraničiti „duh epohe“ od prethodnih takvih tendencija u zaokruženosti vreme- na poput renesanse, primjerice. Barok se prvi put u povijesti estetskoga uokvirenja mišljenja s Benjaminom shvaća cjelovitom povijesno-umjetničkom i povijesno-poli- tičkom paradigmom mišljenja i djelovanja. Zanimljivost je u tome što će na gotovo istim pretpostavkama, ali filozofijski mnogo artikuliranije, Gilles Deleuze, baveći se Leibnizovom monadologijom i njegovim misaonim dosezima za budućnost glede pojmova monade, sklopa i konstelacije, pokazati da je „metafizika baroka“ svojevr- sno uvođenje u kasnu modernost 20. stoljeća. Razlog leži u uporabi eksperimenta i igre kao temeljnih pojmova. 7 Ako je, dakle, barok shvatljiv samo iz povijesno-struk- turalnoga ustrojstva mišljenja i djelovanja, onda se njegov „stil“ unutar umjetnosti europskoga kruga mora izvesti iz temeljnih pojmova života u sklopu epohe politič- ke suverenosti sekularnih monarhija 17. stoljeća. Nesvodljivost je njemačke barokne igre u pojmu Trauerspiel naprosto u tome što umjesto grčkog tragičnoga herojstva 5 Vidi o tome iscrpno u: Samuel Weber, Benjamin’s-abilities , Harvard University Press, Cambridge, Masachusetts – London, 2008., str. 176-194. 6 Vidi o tome: Marin Terpstra i Theo deWitt,„Walter Benjamin i Carl Schmitt: Političko-teološki sukob“, Tvrđa , br. 1-2/2015., str. 116-126. S engleskoga preveo: Miloš Đurđević. 7 Gilles Deleuze, Fold: Leibniz and the Baroque , University of Minnesota Press, Minneapolis- London, 1992.