Nova Istra

169 Paul BOURGET NOVI PRIJEVODI predbacili krivnju za atentate u kojima je ta tvar upotrijebljena 42 . Taj dokaz ništa ne vrijedi... – Ton kojim filozof izgovori tu rečenicu otkrivao je nepobjedivu snagu du- hovne otpornosti koju daje duboko uvjerenje – kao što se gotovo djetinja plašljivost pred tragovima materijalnoga života razotkrije u glasu kojim iznenada upita: Mislite li da ću biti prisiljen ići u Riom i svjedočiti? – Ne mislim, gospodine, reče sudac koji se iznova nije mogao načuditi razlici iz- među misliočeve čvrstoće u prvom dijelu njegova govora i straha s kojim je izgovorio posljednju rečenicu, jer tvrdim da su vaši odnosi s optuženikom bili mnogo površ- niji nego to misli njegova majka, ako su zaista ograničeni na ta dva posjeta i dopi- sivanje koje je, čini se, bili isključivo filozofske naravi. No vratit ću se na to, nikada niste primili povjerljive obavijesti koje se odnose na njegov život kod obitelji Jussat? – Nikada. Uostalom, prestao mi je pisati čim je ušao u tu obitelj. – A je li bilo u svim njegovim posljednjim pismima traga kakvim novim željama, kakvu nemiru, kakvoj znatiželji za nepoznatim uzbuđenjima? – Nisam primijetio ništa slično, reče filozof. – Eh, pa dobro! Gospodine, nastavi gospodina Valette poslije nove šutnje za vri- jeme koje iznova promotri toga neobična svjedoka, ne želim vas duže zadržavati. Vaše je vrijeme suviše dragocjeno. Dopustite mi da svojemu pisaru ukratko izložim neke odgovore koje ste mi dali... Nije naviknut na ispitivanja koja sadrže tako visoke teme... Potpisat ćete se nakon toga... Dok je sudac diktirao svojemu pomoćniku ono što je smatrao da može zanimati sud iz iskaza učenjaka, ovaj je, koga su porazno otkriće zločina Roberta Gresloua i razgovor sa sudcem očito potresli, sluša bez ikakve primjedbe, a da gotovo ništa nije razumio, toliko je vijest o događaju u kojem se našao umiješan u njemu zbunjivala mislioca. Potpisao je a da nije ni pogledao nakon što mu je gospodin Valette na glas pročitao stranicu na kojoj su se našli njegovi zabilježeni odgovori i još jedanput prije nego što se oprostio upita: – Dakle, mogu biti siguran da ne ću biti prisiljen ići tamo? – Nadam se da ne, reče sudac isprativši ga do vrata i doda: U svakom slučaju, bilo bi to na dan ili dva..., i ovoga puta osjeti potajno zadovoljstvo zbog djetinjega straha što se oslika na učenjakovu licu. Zatim, kad je gospodin Sixte izišao iz njegova kabi- neta: Vidi budale koju bi trebalo zatvoriti, reče svojemu pisaru koji potvrdi glavom. – Idejama poput ideja takve vrste intelektualnoga anarhista upropaštavaju se mladi 42 Bourget se prisjeća događaja koji se zbio u travnju 1888. kad je u Cannesu umro Ludvig Nobel, stariji brat Alfreda Nobela, pronalazača dinamita, koje su u francuskim novinama pobrkali te je jedan dnevnik donio naslov:„Trgovac smrti je umro“. Taj je događaj potaknuo pronalazača da svojim bogatstvom osnuje nagradu koja nosi njegovo ime.