Nova Istra

166 NOVI PRIJEVODI Paul BOURGET obuzet užasnom grižnjom savjesti. Čita i mnogo piše, ali, detalj koji je vrlo neobičan i koji pokazuje snagu pretvaranja kod mladića u dvadeset i prvoj godini, stvari čiste filozofije, jamačno da popravi loš dojam što ga proizvodi njegovo turobno raspolo- ženje i da dokaže svoju potpunu objektivnost... Narav optuženikovih zaokupljenosti dovodi me, gospodine, nakon ovoga dugoga izlaganja do razloga zbog kojega vas je majka toga mladića pozvala da svjedočite u ovom slučaju jer se odupire bjelodanoj jasnoći, što je prirodno, i jer vene od žalosti, ali ne uspijeva svladati tvrdoglavu sinov- ljevu šutnju. Optuženik je tražio samo vaše knjige i knjige nekih engleskih psihologa. Dodat ću da smo na policama njegove biblioteke našli sva vaša djela u uvjetima koji dokazuju najrevnije čitanje, u koja su ubačene stranice na kojima je napisao komen- tar kadšto opširniji od samoga teksta... to ćete sami procijeniti...“ Dok je govorio, gospodin Valette pružao je filozofu primjerak Božje psihologije koju ovaj nesvjesno otvori. Zaista je mogao vidjeti kako svakoj tiskanoj stranici od- govara pocrnjeni list sa slovima rukopisa prilično slična njegovu, ali nejasnijega, gro- zničavijega. U naginjanju crta rukopisa grafolog bi mogao otkriti sklonost naglim malodušnostima. Ova sličnost rukopisa prvi put potrese učenjaka, i bio je to mučan osjećaj. Zatvori knjigu koju vrati sudcu govoreći: – Bolno sam iznenađen, gospodine, otkrićima što ste mi ih upravo iznijeli o tom nesretnom mladom čovjeku; no priznajem da ne razumijem kakva veza postoji iz- među toga zločina i mojih knjiga ili moje osobe, ni kako mogu o tome svjedočiti. – To je ipak vrlo jednostavno, nastavi sudac. – Ma kako bili veliki dokazi koji te- rete Roberta Gresloua, oni počivaju na pretpostavkama. Protiv njega postoje teške sumnje, ali ne i potpuna sigurnost. Vidite dakle, gospodine, da se poslužim jezikom znanosti u kojoj ste vi vrlo vješti, da će u cijeloj raspravi prevladavati pitanje psiholo- gije. Ako ga je jako zaokupljalo zanimanje za vrlo apstraktna istraživanja, očito je da se vjerojatnost njegove krivnje smanjuje...“ Izgovarajući ovu rečenicu u kojoj učenjak ne opazi nikakvu zamku, Valette se činio sve više ravnodušan. Nije dodao da se je upravo jedan od dokaza optužbe, što ga je istaknuo stari markiz Jussat, osnivao na tvrdnji da je Robert Greslou bio zaveden čitanjem njegovih djela. Trebalo je navesti gospodina Sixtea da točno označi vrstu načela kojima je mladac bio prožet. – Pitajte, gospodine, odgovori učenjak. – Želite li da počnemo od početka? reče sudac. – U kakvim okolnostima i kada ste upoznali Roberta Gresloua? – Prije dvije godine, reče filozof, u povodu posve spekulativne radnje o ljudskoj osobnosti koju mi je sam predao. – Jeste li ga često viđali? – Samo dvaput. – Kakav je dojam u vama proizveo?