Nova Istra

164 NOVI PRIJEVODI Paul BOURGET godina, gospođica Charlotte 40 . Ova je bila zaručnica baruna de Planea, časnika iste pukovnije u kojoj služi njezin brat. Vjenčanje je moralo biti odgođeno na nekoliko mjeseci zbog obiteljskih razloga koji nemaju nikakve veze s ovom parnicom. Bilo je konačno utanačeno na 15. prosinca. No jednoga jutra, nedjelju dana prije dolaska zaručnika i grofa André, brata gospođice Jussat, sobarica mlade djevojke u uobičaje- no vrijeme uđe u njezinu sobu i nađe je mrtvu u krevetu...“ Sudac zastane i, nastavljajući listati svoj dosje, pogleda svjedoka ispod oka. Za- prepaštenost što se oslika na filozofovu licu očitova takvu iskrenost da se i sam su- dac začudi.„On ništa nije znao“, pomisli u sebi; „to je zaista čudno...“ Iznova ispita lice slavnoga čovjeka a da nije promijenio svoj zabrinuti i ravnodušni izgled. No ne- dostajali su mu podatci koji bi mu objasnili tu nerazumljivu ličnost, susret snažnoga intelektualca u području ideja i naivca, plašljivca, gotovo komična čovjeka u područ- ju činjeničnoga života. I dalje nije ništa shvaćao te nastavi svoje izlaganje: „Premda je liječnik koga su na brzinu pozvali bio samo obični seoski praktičar, odmah je po izgledu trupla prepoznao nenaravnu smrt. Lice je bilo modro, zubi stisnuti, zjeni- ce jako proširene, a tijelo, savijeno u kružnom luku, ležalo je na potiljku i petama. Ukratko, bili su to klasični znaci trovanja strihninom. Jedna čaša na noćnom orma- riću sadržavala je posljednje kapi lijeka što ga je, da odagna nesanicu, gospođica Jus- sat-Randon trebala uzeti prethodnoga dana ili noću, kao što je to bio njezin običaj. Bolovala je već gotovo godinu dana od živčane bolesti. Liječnik je ispitao te kapljice i u njima pronašao tragove bljuvače. To je, kao što znate, jedan od oblika pod kojim u današnjoj medicini prodaje taj strašni otrov. Jednu bočicu bez natpisa koja je sadr- žavala nekoliko kapljica tamne boje pokupio je gotovo odmah vrtlar pod prozorima sobe. Trebali su je baciti da se razbije, ali je pala na rahlu zemlju, na jednu svježe pre- kopanu uzanu lijehu. Te zagasite kapljice bile su također kapljice bljuvače. Nije bilo više nikakve sumnje: gospođica Jussat bila je otrovana. Autopsija je to dokazala. Je li posrijedi samoubojstvo ili ubojstvo?... Samoubojstvo? Ali koji je motiv ova mlada djevojka mogla imati da se ubije u času kad se trebala vjenčati s dražesnim čovjekom koga je sam odabrala? Na takav način, bez riječi objašnjenja, bez oproštajnoga pi- sma svojim roditeljima!... Upravo ova istraga navela je sud na trag optužnice kojom se danas bavimo. Ispitani seoski ljekarnik izjavio je na sudu da je dvorski učitelj pri- je šest tjedana od njega zatražio bljuvaču da izliječi želučanu bol. A taj je učitelj, to- bože pozvan brzojavom, istoga jutra kad su pronašli truplo otišao u Clermont pod izlikom da ide posjetiti svoju bolesnu majku. No odmah je utvrđeno da taj brzojav nikada nije bio zaprimljen i da je istu noć kad se dogodio zločin sluga vidio Roberta 40 Roman se po tom imenu smješta u niz romana poput Goetheova Patnje mladoga Werthera iz 1774.