Nova Istra

162 NOVI PRIJEVODI Paul BOURGET – Dogovoreno... Sjećaš se njegove posljednje rečenice izrečene Gladys. Kako smo pred njom prigovarali Percy jer vara Gustavea: „Ali ona mora imati dva ljubavnika jer troši godišnje dvostruko od onoga što joj svaki daje!...“ – Vjere mi, reče Valette, mislim da bi ona bila upućenija u filozofiju ljubavi od svih Sixtea na svijetu i među polusvijetom... Dva se prijatelja veselo nasmijaše, zatim sudac zapovjedi da pozovu filozofa. Zna- tiželjnik, opraštajući se od Valettea stiskom ruke i riječima: „Večeras točno u osam“, zaškilji iza monokla kako bi bolje promotrio slavnoga pisca. Poznavao ga je jer je pročitao pikantne odlomke Teorije o strastima u novinskim člancima. Pojava do- bra čovjeka ujedno čudna i plašljiva koji je s očitom mukom ulazio u sudčev kabi- net snažno je opovrgavala sliku o zajedljivu, okrutnu i razočaranu čovjekomrscu, zamišljenu u njihovoj mašti te se dva čovjeka, dokoličar i sudac, u čudu pogledaše. Podsmijeh im se neodoljivo pojavi na usnama, ali samo na čas. Prijatelj je već oti- šao. Drugi dade svjedoku znak da sjedne na jedan od naslonjača od zelena baršu- na kojima je bila namještena soba – a da raskoš bude potpuna, kako administraciji priliči, tepihom od zelene vune kao i stolom od mahagonija. Lice istražnoga sudca se uozbilji. Prijelazi od jednoga držanja do drugoga znatno su iskreniji nego što to zamišljaju oni koji primjećuju razlike u držanju između privatnoga i službenoga čo- vjeka. Savršeni društveni komedijaš koji na svoj posao gleda s izrazitim prijezirom, na sreću vrlo je rijetko čudovište. Mi takvu snagu skepticizma u svojem licemjerstvu nemamo. Duhoviti Valette, tako omiljen u polusvijetu, sklon društvenom i šport- skom životu, suparnik novinarima u zbijanju šala, koji je čas prije veselo objašnjavao dosjetku jedne razvratnice s kojom je navečer trebao večerati, nije se uopće morao naprezati da ustupi mjesto strogu, hladnu i vještu istražitelju čija je zadaća da u ime zakona istraži istinu. Svojim pogledom koji je naglo postao oštar pokuša pridošlici prodrijeti do dna svijesti. U prvim trenutcima saslušanja onoga koga treba navesti na govori, čak i kad to ne želi, vrsni sudci oprezno u sebi bude cijelu svoju pravničku prirodu, kao što mačevaoci ispituju igru nepoznata suparnika, kako bi u njega pro- drli. Filozof utvrdi da ga njegove slutnje nisu prevarile jer pročita riječi koje su bile napisane velikim slovima na svežnju papira što ga je gospodin Valette držao u ruci, riječi od kojih je nehotice zadrhtao: Slučaj Greslou . U sobi je vladala duboka tišina koju su prekidali samo tihi šuštaji papira i škripa pisarova pera. Pisar se spremao Hayman koja je bila i model za Odette de Crésy u romanu U traganju za izgubljenim vremenom Marcela Prousta. Laure Hayman darovala je Proustu u listopadu 1888. primjerak Bourgetove Gladys Harvey s autorovom posvetom, uvezanom u svilenu podsuknju na kojoj se nalazio natpis: „Nemojte voljeti Gladys Harvey“. Bourget joj je pisao u prosincu 1888.:„Vaš psihološki porculan, mali Marcel, kako ga zovete, je posve jednostavno izvanredan“. Bourget je od Figona učinio snoba s kojim se i kod kojega se večera.