Nova Istra

160 NOVI PRIJEVODI Paul BOURGET koga je on dvaput jedva vidio, morao filozofa jako potresti jer ga pomisao na to da je tajnovitost koja se skrivala iza toga poziva u Palaču pravde bila ista kao i tajnovitosti koja je uzrokovala nagao posjet očajne majke održi budnim dobar dio noći. Prvi put poslije niza godina, okosi se na gospođicu Trapenard zbog sitna nemara u službi, i kad u jedan sat popodne prođe ispred vratarova stana, njegovo lice, obično vrlo mir- no, izražavalo je tako očitu zabrinutost da je otac Carbonnet koji je već bio uzrujan sudskim pozivom koji je stigao otvoren, što je bio prilično barbarski običaj, i koji ga je dakako pročitao, povjeri se svojoj ženi – već je o tome govorio po čitavoj četvrti: – Mene se doduše ne tiču tuđi poslovi, no dao bih dvadeset godina svoga života da znam što sud hoće od jadnoga gospodina Sixtea koji je taj čas ovuda prošao kao mahnit ...“ – Gle, gospodin Sixte je promijenio vrijeme svoje šetnje, govorila je svojoj majci mlada djevojka, sjedeći za tezgom pekarnice. – Izgleda da ima ročište radi nasljed- stva? – Viš’ oca Sixtea; kidnuo ko zec!... Čini se da ga sud šikanira, pripovijedao je svo- jemu drugu jedan od dvojice učenika farmacije. – Ti starci, izgleda kao da nisu ni za što, a onda kad otkrijemo po kutovima gomile prljavih priča... Na kraju, sve su to fukare... – Još je prostiji nego inače. Više nas i ne pozdravlja. – Bila je to žena profesora na Collège de France koja stanuje u istoj kući kao i slavni filozof i koja se s njime mimoišla. – Utoliko bolje, uostalom; namjeravaju sudski progoniti njegove knjige. Nije ni šteta... Evo kako se i najčedniji ljudi koji sami misle da ih nitko ne poznaje, ne mogu ma- knuti a da se ne izlože klevetama što ih širi nebrojena čeljad kad stanuju, što se u Pa- rizu obično naziva, u mirnoj četvrti. Dodajmo da bi se, kad bi to i naslućivao, gospo- din Sixte zbog takve radoznalosti zabrinjavao kao i za svezak sveučilišne filozofije. Bio je to za njega zadnji izraz prijezira. Slučaj Greslou Slavni filozof bio je u svemu besprijekorno točan. Među prihvaćenim načelima, po ugledu na Descartesa, u početku svoga života nalazilo se je i ovo načelo: „Red oslo- bađa misao.“ Stigao je dakle u Palaču pravde pet minuta prije vremena koje je na pozivu bilo određeno. Morao je pola sata u hodniku čekati prije nego što ga je sudac dao pozvati. U tom dugom hodniku visokih golih i bijelih zidova, namještenom s nekoliko stolica i stolova za pomoćno osoblje tiho se govorilo kao u svim službenim predsobljima. Bilo je ondje šest do sedam osoba. U učenjakovoj blizini nalazio se