Nova Istra

158 NOVI PRIJEVODI Paul BOURGET nosima s njima uopće nije vodio računa. I ma kako da čudnovat mora biti zaključak poslije takve skice, on je bio sretan čovjek. Zamislimo učinak na takva čovjeka, na takvu dušu, na takav život što su ga pro- izvela dva događaja koja su se istoga poslijepodneva u njegovoj radnoj sobi u ulici Guy-de-la-Brosse iznenada dogodila: najprije sudski poziv naslovljen na gospodina Adriena Sixtea da se mora pojaviti u kabinetu gospodina Valettea, istražnoga sud- ca, kako bi bio ispitan prema formuli „o činovima i okolnostima s kojima će ga upo- znati“; zatim, pismo udovice gospođe Greslou koja traži od gospodina Sixtea da ju drugi dan oko četiri sata primi „radi razgovora o zločinu za koji je lažno optuženo njezino nesretno dijete“. Rekao sam da filozof nikada nije čitao novine. Da je u po- sljednjih petnaest dana slučajno otvorio samo jedne, našao bi aluzije na priču o mla- dom Greslouu koju su nove parnice bacile u zaborav. U pomanjkanju tih podataka, iz sudskoga poziva i majčine posjetnice nije mogao dokučiti njihovo točno značenje. Međutim, po vezi toga poziva i majčina pisma shvatio je da su vjerojatno te dvije či- njenice međusobno povezane i odmah pomisli da je riječ o mladu čovjeku, izvjesnom Robertu Greslouu kojega je uostalom prošle godine upoznao u vrlo običnim prili- kama. No te su okolnosti suviše odskakale od svake pomisli na kakav kazneni po- stupak da bi to sjećanje na ikoji način vodilo do učenjakovih pretpostavki, i dugo je ostao promatrajući naizmjence poziv i pismo mučen gotovo bolnim nemirom što ga najmanji neočekivan i vrlo nejasan događaj zadaje ljudima stalnih navika. Robert Greslou? – gospodin Sixte pročitao je prvi put prije tri godine to ime na kraju pisma koje je bilo priloženo rukopisu. Taj je rukopis nosio naslov: Prinos prou- čavanju višestrukoga „Ja“ , a pismo je skromno izražavalo želju da slavni pisac htjedne pregledati prvi ogled posve mlada čovjeka. Autor je svojemu potpisu dodao: „neka- dašnji učenik filozofije na gimnaziji u Clermont-Ferrandu.“ Ta radnja koja je imala oko šezdeset stranica otkrivala je prerano istančanu darovitost, tako točno poznava- nje najnovijih teorija o suvremenoj psihologiji, napokon takvu oštroumnost u ana- lizi da je gospodin Sixte smatrao svojom dužnošću odgovoriti dugim pismom. Od- mah je stigla zahvalnica u kojoj je mladi čovjek najavio kako je prisiljen doći u Pariz radi svojih usmenih ispita na učiteljskoj školi pa će imati čast predstaviti se Učitelju. Gospodin Sixte je dakle jednoga poslijepodneva vidio kako mu ulazi mladić od ne- kih dvadeset godina, krasnih crnih, živih i nestalnih očiju koje su osvjetljivale malo odveć blijedo lice. Bila je to jedina pojedinost koja je ostala u filozofovu sjećanju. U tom je bio sličan svim teoretičarima, iz vidljiva svijeta primao je samo nesiguran do- jam i čuvao je samo nejasno sjećanje poput toga dojma. Ali njegovo pamćenje ideja bilo je iznenađujuće, te se do najmanje sitnice prisjećao razgovora s Robertom Gre- slouom. Među mladim ljudima što ih je k njemu privlačila njegova slava, nijedan ga nije više zadivio zaista izvanrednom učenošću i rasuđivanjem. Bez sumnje u duhu