Nova Istra

156 NOVI PRIJEVODI Paul BOURGET gospodina Spencera to Nespoznatljivo je stvarno. Ono živi jer mi od njega živimo. Odatle je samo korak do poimanja da tajnovitost svake stvarnosti sakriva misao jer naša misao iz nje izlazi, sakriva dušu, jer naša duša iz nje proizlazi. Mnogi današnji vrsni duhovi opažaju moguće pomirenje Znanosti i Vjere na području Nespoznat- ljivoga. Po gospodinu Sixteu, u tom se nalazi posljednji oblik metafizičke iluzije koju je strastveno nastojao uništiti snagom dokaza kakvoj se poslije Kanta do toga stup- nja nismo divili. – Njegov drugi počasni naslov psihologa osniva se na posve novom i vrlo domišljatom izlaganju o životinjskom podrijetlu ljudske osjećajnosti. Zahva- ljujući golemoj načitanosti i podrobnom poznavanju prirodnih znanosti, mogao se je okušati u radu na postanku oblika mišljenja kao što je to pokušao Darwin u po- gledu postanka živih oblika. Primjenjujući zakon o evoluciji na različite činjenice što tvore ljudsku dušu, nastojao je pokazati da su naši najistančaniji osjeti, naše najta- nanije moralne osjetljivosti kao i naši najsramotniji padovi posljednji ishod, krajnja preobrazba vrlo običnih nagona, njihova promjena svojstava osnovne stanice; tako da moralni svijet točno reproducira fizički svijet i da je prvi samo bolna i ekstatična svijest drugoga. Ovakav zaključak, predstavljen kao pretpostavka, zbog svoga meta- fizičkoga obilježja, služi kao završna točka čudesnu nizu analiza među kojima valja spomenuti dvjesto stranica o ljubavi gotovo šaljive smjelosti pod perom vrlo čista, ako ne djevičanskoga čovjeka. No nije li sam Spinoza ponudio teoriju o ljubomori kakvu po okrutnosti nije dosegnuo ni jedan suvremeni romanopisac? I ne nadmeće li se Schopenhauer u svojim dosjetkama protiv žena s Chamfortom? Gotovo je su- višno dodati da se najsavršeniji determinizam u tim knjigama kreće od jedne krajno- sti do druge. Gospodinu Sixteu dugujemo neke rečenice koje pretjeranom snagom izražavaju uvjerenje kako je duši sve potrebno, čak i iluzija da smo slobodni: „Svaki čin, napisao je on, nije ništa drugo nego zbroj. Reći da je čovjek slobodan, znači reći da u zbroju ima više nego u zbirnim elementima. To je besmisleno u psihologiji kao i u matematici.“ A na drugom mjestu:„Da zaista poznajemo relativno stanje svih po- java koje tvore zbiljski svijet, mogli bismo već od sada s jednakom sigurnošću kao i astronomi izračunati dan, sat, minutu kada će primjerice Engleska napustiti Indiju, kada će Europa zapaliti svoj posljednji komad ugljena, kada će zločinac koji se tek ima roditi ubiti svoga oca, kada će pjesma, koja se tek ima začeti, biti ispjevana. Sva se budućnosti nalazi u sadašnjosti kao što se sva svojstva trokuta nalaze u njegovoj definiciji...“ Muhamedanski fatalizam nije izražen potpunijom jasnoćom. Čini se da umovanja takve vrste sadrže samo najstrašniju jalovost imaginacije. Kao što se i izreka koju je Sixte često govorio o sebi:„Prihvaćam život s njegove pje- sničke strane...“ činila onima koji su ga slušali najapsurdnijom od svih čudnovatih tvrdnja. Pa ipak, ništa točnije s obzirom na posebnu narav duha u filozofa. Rođeni filozof bitno se razlikuje od drugih ljudi po tome što ideje za njegov razum nisu više