Nova Istra

155 Paul BOURGET NOVI PRIJEVODI prigovorio, sustavno je zabranjivao milosrđe. O tom je mislio kao i Spinoza koji je u svojoj četvrtoj knjizi Etike napisao: „Milosrđe je za mudra čovjeka koji razumno živi zlo i beskorisno.“ Taj je sveti laik, kako su ga s pravom nazivali kao i poštovano- ga Émilea Littréa, u kršćanstvu mrzio bolest čovječanstva. Pružao je za to ova dva razloga, najprije, pretpostavka o nebeskom ocu i beskrajnoj sreći u duši pretjerano je razvijala prijezir prema stvarnomu i umanjivala snagu prihvaćanja zakona prirode – zatim, temeljeći društveni poredak na ljubavi, a to znači na osjećajnosti, ta je reli- gija otvarala put najgorim hirovitostima u najosobnijim učenjima. Međutim, uopće nije slutio da mu je vjerna domaćica ušivala u sve prsluke blagoslovljene medaljice i njegova nepažnja prema izvanjskom svijetu bila je tako savršena da je petkom i dru- gim danima što ih Crkva propisuje postio a da nije primjećivao onaj skriveni napor stare djevojke da svojemu gospodaru osigura spasenje o kojem je katkada govorila, ponavljajući a da to sama nije razumjela, slavnu rečenicu: – Dobri Bog ne bi bio dobri Bog kad bi imao srca osuditi ga.“ Godine neprestanoga rada u pustinjačkom životu ulice Guy-de-la-Brosse proi- zvele su, osim Anatomije volje , Teoriju strasti u tri sveska koje bi objava izazvala još veću sablazan nego Božja psihologija da prevelika sloboda tiska i knjige već prije deset godina nije čitatelje privikla na smione opise što ih mirna tehnička surovost učenja- ka ne bi mogla poravnati. U tim dvjema knjigama nalazilo se točno određeno uče- nje gospodina Sixtea te ga je prijeko potrebno ovdje u nekoliko glavnih crta zbog razumijevanja drame kojoj ovaj kratki životopis služi kao uvod sažeti. S kritičkom školom koja proizlazi od Kanta, autor tih triju rasprava dopušta da je duh nemo- ćan spoznati uzroke i supstancije i da jedino treba usklađivati pojave. S engleskim psiholozima dopušta da jedna skupina tih pojava koju nazivamo dušom može biti predmet znanstvene spoznaje pod uvjetom da se istražuje prema znanstvenoj meto- di. Dovde nema, kako vidimo, ničega u tim teorijama što bi ih razlikovalo od teorija koje su u svojim glavnim radovima razvijali gg. Taine, Ribot i njihovi učenici. Dvije izvorne značajke istraživanja gospodina Sixtea nalaze se na drugom mjestu 35 . Prva leži u negativnoj analizi onoga što Herbert Spencer naziva Nespoznatljivim. Zna se da veliki engleski mislilac dopušta da svaka stvarnost počiva na tajnovitosti koju je nemoguće dokučiti; zato tu tajnovitost treba, da upotrijebimo Fichteov izraz, razu- mjeti kao neshvatljivu 36 . Ali, kao što to snažno potvrđuje početak Prvih principa , za 35 Sixte više pretjeruje od svojih uzora: za razliku od Taine, on je ravnodušan u odnosu na moral; ne poštuje poput Spencera granice nespoznatljivoga; odvažuje se na sinteze što Ribot ocjenjuje preranim; zauzima gledište o metafizičkim problemima koje Littré smatra nerješivima. On je predstavnik negativnoga pozitivizma i uskoga scijentizma. 36 Izraz donosi gospođa de Staël u svom djelu O Njemačkoj (1810.): „Treba, govorio je Fichte, razumjeti ono što je kao takvo nerazumljivo“.