Nova Istra

154 NOVI PRIJEVODI Paul BOURGET njega pozornost njegovih sunarodnjaka i njegovih roditelja. Ovi potonji umriješe u proljeće 1871. U ljetu iste godine izgubio je i tetu te se je, nakon što je sredio sav svoj imutak, nastanio u Parizu. Njegova novčana sredstva su se, zahvaljujući očevu i teti- nu nasljedstvu, sastojala od osam tisuća franaka rente kao doživotni prihod. Odlučio je da se ne će ženiti, da nikada ne će ići među svijet, ni težiti za slavom, položajima i ugledom. Jedino pravilo njegova života imala je riječ: misliti. Da bolje odredimo toga čovjeka tako rijetke sposobnosti da se ta skica prema na- ravi čitaocu koji je malo upućen u životopis velikih manipulatora idejama ne učini nevjerojatnom, potrebno je donijeti letimičan pregled dana toga snažnoga pregaoca. Ljeti i zimi gospodin Sixte sjedio bi za svojim stolom već od šest sati ujutro, opte- rećen samo šalicom crne kave. U deset sati brzo bi doručkovao što mu je omogući- valo da u deset i pol prekorači vrata Botaničkoga vrta. Ondje se šetao do podneva, kadšto proširujući svoju šetnju prema obalama Seine i blizu Naše Gospe. Jedna od najmilijih zabava sastojala se od dugih sjedenja pred kavezima s majmunima i bok- som za slona. Djeca i sluškinje koji su ga gledali kako se smije, kako se tiho i dugo smijao divljaštvu i bezočnosti morskih mačaka i vjeveričastih majmuna, uopće nisu sumnjali u mizantropske misli što ih je taj prizor pobuđivao u učenjaku koji je u sebi uspoređivao ljudsku šaljivu igru s majmunskom šaljivom igrom, kao što je mudrost tako plemenite životinje koja je prije nas vladala zemljom, uspoređivao s našom uo- bičajenom ludošću. Oko podneva bi se gospodin Sixte vraćao i iznova radio do četiri sata. Od četiri do šest je triput tjedno primao posjetitelje, a to su gotovo uvijek bili studenti, učitelji koji su se bavili istim istraživanjima kao i on, stranci koje je privla- čio njegov europski ugled. Triput tjedno izlazio je i odlazio u neophodne posjete. U šest sati je večerao, opet izlazio, idući uzduž zatvorena vrta sve do orleanske stanice. U osam sati se vraćao, sređivao svoju prepisku ili čitao. U deset sati kod njega su se gasila sva svjetla. Takav redovnički život imao bi ponedjeljkom svoj tjedni predah jer je filozof opazio kako nedjeljom nebrojeno mnoštvo šetača nahrupi u prirodu. Tih dana odlazio bi rano ujutro, ulazio u lokalni vlak i vraćao se istom navečer. U petna- est godina nijednom nije odustao od te savršene točnosti. Nijednom nije prihvatio poziv da jede vani, niti je ikada bio u kazalištu. Nikada nije čitao novine, svojemu nakladniku povjeravao je tiskanje svojih djela i nikada nije zahvaljivao za članak. Nje- gova politička ravnodušnost bila je tako potpuna da nikada nije vadio svoju biračku iskaznicu. Priliči dodati, kako bi se odredile glavne crte toga neobičnoga čovjeka, da je prekinuo svaku vezu sa svojom obitelji, i da se taj prekid temeljio, kao i najmanja njegova djela u životu, na teoriji. U predgovor svojoj drugoj knjizi Anatomija volje napisao je ovu značajnu rečenicu: „Društvene veze onoga koji hoće upoznati i reći istinu u području psihologijskih znanosti moraju biti svedene na minimum “. Zbog slična razloga, taj blagi čovjek koji u petnaest godina nije svojoj sluškinji ni jednom