Nova Istra

150 NOVI PRIJEVODI Paul BOURGET svećenika. Za stan je, smješten na četvrtom katu, koji je imao spavaću i radnu sobu, veliku blagovaonicu poput brodske kabine, kuhinju, služinsku sobu i koji je imao vrlo širok pogled, plaćao je sedamsto franaka. Filozof je sa svojih prozora vidio čitav prostor Botaničkoga vrta, brježuljak Père-La-Chaise, vrlo daleko u dnu, na lijevo, s one strane neku vrstu udubine koja je označivala Seinu. Orleanska stanica i kupola Salpêtrière uspravljahu se njemu nasuprot, a na desnoj strani cedrova gromada po- crnjivala je, prema godišnjem dobu, na zelenoj ili ogoljeloj gomili, stabla Labirinta 28 . Tvornički dimovi vili su se na sivu ili vedru nebu na sve strane toga prostranoga kra- jolika u kojem je nestajala buka daleka oceana, prekidana zvižducima lokomotive ili parobroda. Bez sumnje se gospodin Sixte, odabirući ovo samotno mjesto, pokorio općem, iako još neprotumačivu zakonu meditativne naravi. Nisu li gotovo svi samo- stani sagrađeni na mjestima koja omogućuju da se pogledom obuhvati velika količi- na prostora? Možda ti beskrajni i nejasni vidici pomažu usredotočenosti misli koju bi inače kakav suviše blizak, suviše podroban detalj rastresao? Možda pustinjaci tra- že nasladu u opreci između svoga sanjarskoga mirovanja i širine područja u kojem se razvija djelatnost drugih ljudi? Ma kako bilo, taj se mali problem povezuje s dru- gim, odveć malo istraženim problemom: sa životinjskim osjećanjem umnih ljudi, no sigurno je da je taj melankolični krajolik već petnaest godina bio prijatelj s kojim je šutljivi pregalac najviše ćaskao. Njegovo kućanstvo vodila je sluškinja o kojoj sanjaju svi stari neženje i ne sluteći da vrsnoća određenih službi pretpostavlja kod gospoda- ra odgovarajući uredan život. Po svom dolasku, filozof je jednostavno od pazikuće zatražio da mu nađe ženu koja će mu spremati stan, i gostionicu iz koje će dobavlja- ti hranu. Ta dva zahtjeva izvrgla su ga opasnosti da završi s najgorim posljedicama: stanom uvijek u neredu, i pokvarenim jelom. No imala su neočekivan uspjeh i u ku- ćevni život Adriena Sixtea uvela su upravo osobu o kojoj su sanjale njegove nestvarne želje, iako pri svemu tome suptilni mislilac o bitnim stvarima, kako Rablais naziva takve sanjare, čuva slobodno vrijeme za oblikovanje svojih želja. Taj pazikuća – prema navikama i običajima svih pazikuća u kućama s malim sta- novima – povećavao je svoj suviše slabi prihod od vratarske službe ručnim zanatom. Bio je čizmar za „novo i staro“, kako je kazivala cedulja prilijepljena na ulično prozor- sko staklo. Među svoje mušterije – otac Carbonnet – to mu je bilo ime – ubrajao je svećenika koji je stanovao u ulici Cuvier. Taj svećenik bio je vremešan, uklanjao se svijetu, imao je za sluškinju gospođicu Mariette Trapenard, ženu od otprilike četr- deset godina, godinama naviknutu da kod svoga gospodara svime upravlja. Uza sve to ostala je vrlo priprosta, bez ikakve želje da izigrava kakvu gospođu, tvrda u poslu, ali ni po koju cijenu nije htjela ući u kuću u kojoj bi se sukobljavala sa ženskim au- 28 Hoće reći Botaničkoga vrta.