Nova Istra

149 Paul BOURGET NOVI PRIJEVODI koketnu eleganciju. Napokon, da upotrijebimo vrlo slikoviti izraz iz središnje Fran- cuske, i najmanji činovi i kretnje stalnih posjetitelja ovih četiriju ili pet ulica dolaze „na jezike“, a činovi i kretnje gospodina Adriena Sixtea više nego mnogih drugih, što ćemo razumjeti iz jednostavnoga opisa njegove ličnosti. Uostalom, pojedinosti iz života toga čovjeka pružit će znatiželjnicima ljudske prirode pouzdan dokaz o vrlo rijetkoj društvenoj raznolikosti, osobito onoj filozofa stručnjaka. Neke primjer- ke te vrste dali su nam stari, a nedavno Colerus o Spinozi 24 , Darwin i Stuart Mill o sebi samima 25 . No Spinoza je bio Nizozemac 17. stoljeća. Darwin i Mill odrastoše među imućnim i marljivim engleskim građanstvom, dok je gospodin Sixte proveo svoj filozofski život u srcu Pariza potkraj 19. stoljeća. U svojoj mladosti upoznao sam, kad su me takva istraživanja zanimala, više pojedinaca koji su poput njega bili zatočeni u ozračju apstraktnih umovanja. Nisam susreo nikoga tko bi bolje obja- snio Descartesov život u njegovoj zagrijanoj sobi u dnu Nizozemske 26 , ili život mi- slioca Etike koji nije imao, kako znamo, drugih razonoda u svojim sanjarijama nego da katkada popuši lulu duhana i da ubija pauke 27 . Upravo prije četrnaest godina, na drugi dan rata, gospodin Sixte došao je i nasta- nio se u kući u ulici Guy-de-la-Brosse te ga danas poznaju svi domaći ljudi. U to već daleko doba, bio je on čovjek od trideset i četiri godine čiji je mladenački izgled bio gotovo uništen stalnom zadubljenošću duha u ideje te se na njegovu obrijanu licu nisu opažali ni dob, ni zvanje. Liječnici, svećenici, policajci i glumci imaju iz različi- tih razloga hladno, glatko i istodobno zategnuto i izražajno lice. Visoko i koso čelo, ispružena i dobroćudna usta s tankim usnicama, žučna put, boležljive oči od suvi- še čitanja, sakrivene pod crnim naočalama, tijelo vitko i koštunjavo, zimi jednako odjeveno dugim suknenim plišanim kaputom, ljeti tankim odijelom, s cipelama ve- zanim vezicama, suviše duga, prerano gotovo posve bijela i vrlo istančana kosa pod šeširom zvanim ‘gibus’ koji se mehanički savija i odmah izobličuje – eto, takva je bila vanjština toga učenjaka čija su djela od prvoga časa bila u sitnice sređena kao u kakva 24 Jean Colerus, svećenik luteranske crkve u Hagu objavio je 1706. Spinozin život na temelju njegovih filozofskih spisa i svjedočanstava njegovih prijatelja. 25 Darwinova autobiografija objavljena je 1887. u Londonu poslije njegove smrti i prevedena na francuski godinu poslije. Na hrvatskom jeziku objavljena je 2016. u prijevodu Josipa Balabanića. Autobiografija Johna Stuarta Milla objavljena je u Londonu 1873. i prevedena na francuski godinu poslije. 26 Descartes započinje drugi dio svoje Rasprave o metodi riječima:„Tada sam bio u Njemačkoj /…/ početak zime zaustavio me je u četvrti u kojoj sam, ne nalazeći nikakva razgovora koji bi me zabavio i kako uostalom nisam imao nikakvih briga ni strasti koje bi me uznemirivale, cijeli dan ostajao sam sam zatvoren u zagrijanoj sobi u kojoj sam raspolagao svim slobodnim vremenom te sam se zabavljao svojim mislima.“ 27 Bourget koristi Colerusove riječi iz njegove knjige o Spinozi.