Nova Istra

143 Paul BOURGET NOVI PRIJEVODI koji su upravljali javnim poslovima i kojima nikada nije palo na pamet da nas ohrabre, da nas podupru, da nas usmjere. Ah! odvažna srednja klasa, čvrsta i hrabra Buržoazija koju Francuska još uvijek posjeduje! Ta je buržoazija u ovih dvadeset godina pribavila vrijedne časnike, vješte i jake diplomate, izvrsne profesore, nepodmitljive umjetnike! Kat- kada čujem kako govore: „Kakve li žilavosti u toj zemlji! Ona nastavlja napredovati ondje gdje bi se neka druga pogubila...“ No, dobro! ako u ovih dvadeset godina zaista napreduje, napreduje u prvom redu dobrom voljom ove mlade buržoazije koja je sve prihvatila da služi zemlji. Vidjela je besramne učitelje kako u ime slobode zabranjuju njezina najdraža vjerovanja, odvratne političare kako se igraju općim pravom glasa kao sredstvom vlada- nja, i kako svoju lažnu osrednjost postavljaju na najviša mjesta. Podnijela je to opće pra- vo glasa, najčudovišniju i najnepravedniju tiraniju – jer snaga broja najsurovija je snaga koja nema ni odvažnosti ni sposobnosti 5 . Mlada buržoazija se je pomirila sa svime, sve je prihvatila da stekne pravo izvršiti potreban posao. Ako naši vojnici dolaze i odlaze, ako nas poštuju strane sile, ako se razvija naše više obrazovanje, ako naše umjetnosti i naša književnost nastavljaju potvrđivati nacionalni genij, to njoj dugujemo. Taj ratni naraštaj mladih ljudi na svom računu nema pobjede, to je istina. On nije znao ponovno usposta- viti tradicionalni oblik vladavine, ni razriješiti užasne probleme što nam ih nameće de- mokratska zabluda 6 . Pa ipak, mladi čovječe iz 1889., ne preziri ga. Znaj odati priznanje svojim starijima. Po njima je Francuska preživjela. Kako će ona po tebi živjeti, to je pitanje koje danas uznemiruje starije koji su, una- toč svemu, sačuvali vjeru u oporavak zemlje. Tebi se više, da se održiš, ne priviđaju pru- ski konjanici kako pobjednički galopiraju između jablanova rodne zemlje. A o strašnom građanskom ratu znaš samo za krasnu ruševinu Državnoga računarskoga vijeća 7 iz koje stabla tjeraju svoju bujnu vegetaciju među opaljenim kamenjem koje poprima pjesničke oblike starih palača u očekivanju da i taj trag nestane. Mi nikada nismo mogli pomisli- ti da bi mir iz 71. sve zauvijek sredio... Kako bih želio znati da misliš kao i mi! Kako bih želio biti siguran da nisi spreman odreći se onoga što je bio potajni san, utješna nada 5 Godine 1931. Bourget se hvalio Henryju Bordeauxu da nikada nije glasovao „jer je opće pravo glasa apsurdno“ (H. Bordeaux, Reconstructeurs et Mainteneures , Plon, 1954., str. 81). 6 U uvodu izdanju iz 1889. Bourget je pisao:„On nije znao izgraditi definitivni oblik vladanja, ni razriješiti užasne probleme vanjske politike i socijalizma.“ Ublažio je rečenicu između 1889. i 1901. u monarhističkom smislu. 7 Državno računarsko vijeće izgorjelo je potkraj svibnja 1871. za vrijeme krvava tjedna. Bourget se za vrijeme Komune, kojoj je pripadala većina njegovih prijatelja, nalazio u Parizu i nije bio neprijateljski raspoložen prema dobrovoljcima, no nije pucao protiv Versajaca niti se je penjao na barikade, ali je njegovo neprijateljstvo protiv Thiersa (1797. – 1877.), prvoga predsjednika Treće republike koji je u krvi ugušio Parišku komunu, poraslo od sredine ožujka do početka lipnja. Njegov politički razvitak prema desnici morao je promijeniti njegovo gledište.