Nova Istra

142 NOVI PRIJEVODI Paul BOURGET Često smo te tada, te sudbonosne 1871. godine, prizivali, mladi današnji Francuzu, – svi mi koji smo sve svoje sile željeli posvetiti književnosti. Moji prijatelji i ja ponavljali smo lijepe stihove Théodorea de Banvillea: Vi u kojima pozdravljam jednu novu zoru, Svi što me voljet ćete, Mladići iz doba što još nisu na obzoru, O posvećene čete 3 . Htjeli smo da ta sutrašnja zora bude blistava, a ne tužna i zamagljena krvavom pa- rom poput naše zore. Željeli smo zaslužiti vašu ljubav, naša mlađa braćo, ostavljajući vam nešto što vrijedi više nego što smo mi sami vrijedili. Govorili smo sami sebi da je na nama svojim osobnim i javnim djelovanjem, svojim djelima i riječima, svojom gorljivo- šću i primjerom stvoriti vam novu Francusku, Francusku iskupljenu od poraza, Francu- sku ponovno izgrađenu u njezinu vanjskom i unutarnjem životu. Iako smo tada svi bili mladi, znali smo, jer smo to naučili od svojih učitelja – i bila je to njihova najbolja pouka – da izvanjske pobjede i porazi proizlaze iz unutarnjih vrlina i nedostataka. Znali smo da je uskrsnuće Njemačke na početku 19. stoljeća bilo u prvom redu djelo duše , pa smo uvidjeli da je Francuska Duša 1870. bila duboko ranjena i da joj treba pomoći, da ju tre- ba vidati i liječiti. Nismo jedini u plemenitoj prostodušnosti svoga odrastanja shvatili da je moralna kriza bila velika kriza ove zemlje jer je 1873. naš najsrčaniji vođa Alexandre Dumas, obraćajući se Francuzu svoje dobi kao što se ja obraćam tebi, moj mlađi brate, govorio u predgovoru svoje drame Claudeova žena:„ Pazi, prolaziš kroz teška vremena… Skupo si platio, no još uvijek nisi otplatio sve svoje negdašnje pogrješke. Ne treba više biti oštrouman, lakouman, slobodouman, podrugljiv, skeptičan i nestašan: toga je barem za neko vrijeme dosta. Bog, priroda, posao, ženidba, ljubav, dijete, sve je to ozbiljno, vrlo oz- biljno i postavlja se pred tebe. Sve to treba živjeti ili ćeš umrijeti 4 .“ Za naraštaj kojemu pripadam i koji je podizao tu plemenitu nadu u oporavak Fran- cuske ne mogu reći da je uspio, čak ni da je bio dovoljno zaokupljen svojim djelom. Samo znam da je mnogo radio – da, mnogo. Bez dovoljno sustava, na žalost! ali sa stalnom marljivošću koja me dira kad pomislim na ono malo što su za nj učinili ljudi na vlasti, koliko smo bili prepušteni sebi samima, na ravnodušnost u kojoj su nas držali nesretnici 3 Prva kitica pjesme datirane iz lipnja 1846., objavljene u Poésies complètes, 1841-1854 (1857), preuzete u Le Sang de la coupe (1874). To su jedini Banvilleovi stihovi koje u svojoj bilješci za antologiju Eugènea Crépeta, Les Poètes français (1862) Baudelaire navodi. 4 Claudeova žena , drama u tri čina Alexandrea Dumasa sina, prvi put je predstavljena 16. siječnja 1873. u kazalištu Gymnase, objavljena s predgovorom 1873.